Dovodi li Španjolska pola milijuna muslimanskih migranata i pretvara Barcelonu u Kabul?

„Španjolci dovode pola milijuna muslimanskih migranata, 99 posto muškaraca. Žele im dati papire, sve kako bi ljevica dobila više glasova. Papiri se dijele šakom i kapom, jer izbori su blizu, a matematika glasova ne čeka“, navodi se u objavi koju je prošlog mjeseca na društvenoj mreži X podijelio Robert Špehar, koji se predstavlja kao „poduzetnik, marketinški stručnjak, projektant i savjetnik, geostrateški analitičar, vlasnik Apart Hotela, grafičar, fotograf, designer, dressman, DJ, visual DJ“ (arhivirano ovdje). U istoj objavi Špehar upozorava da će se Barcelona pretvoriti u Kabul te postati laboratorij za društveni eksperiment. 

Provjerili smo koliko su činjenično utemeljeni ovi navodi o pola milijuna muslimanskih migranata i razlozima zašto ih španjolska vlada „dovodi“?

Španjolska koalicijska vlada, na čelu s premijerom Pedrom Sánchezom iz Španjolske socijalističke radničke stranke - PSOE, krajem siječnja ove godine odobrila je uredbu koja će regulirati status 500.000 migranata bez dokumenata i tražitelja azila. Uredba bi trebala stupiti na snagu u travnju. Da bi ostvarili pravo na regulaciju statusa, podnositelji će morati dokazati da nemaju kazneni dosje te da su neprekidno živjeli u Španjolskoj najmanje pet mjeseci ili da su zatražili međunarodnu zaštitu prije 31. prosinca 2025. godine. Ovaj potez španjolske vlade, kako analizira britanski Guardian, predstavlja značajan otklon od sve raširenije antimigracijske retorike i politike u velikom dijelu Europe. 

Tvrdnja da „Španjolci dovode pola milijuna muslimanskih migranata“ netočna je već samo zbog činjenice da španjolska vlada te migrante ne dovodi – riječ je o migrantima koji već žive u toj zemlji. Nadalje, netočno je da je riječ o tolikom broju muslimanskih migranata. Kako je izvijestio BBC, Španjolska je posljednjih godina zabilježila velik priljev migranata, i to uglavnom iz pretežno kršćanskih zemalja Latinske Amerike. 

Konzervativni think-tank Funcas, koji se bavi ekonomskim i društvenim istraživanjima, utvrdio je da je broj migranata bez dokumenata u Španjolskoj porastao sa 107.409 u 2017. godini na 837.978 u 2025. godini. Od toga čak 91 posto (763.435) dolazi iz Sjeverne i Južne Amerike, od kojih su najzastupljeniji oni iz Kolumbije (287.955), Perua (107.520) i Hondurasa (90.294). Sve su ove zemlje većinski kršćanske. Prema izvješću Funcasa, druga najveća skupina migranata bez dokumenata, ali značajno manja nego ona iz Latinske Amerike, dolazi iz Afrike: ukupno 44.954 osobe, od kojih najviše iz Alžira (17.765) i Maroka (20.693). 

Iz tih podataka jasno proizlazi da je struktura migranata u Španjolskoj u velikoj mjeri sastavljena od osoba iz kršćanskih zemalja Latinske Amerike, dok je udio migranata iz muslimanskih zemalja znatno manji. Tvrdnje o „pola milijuna muslimanskih migranata“ stoga ne odgovaraju stvarnim podacima. 

Provjerili smo i je li točno da je motiv za ovu regulaciju statusa migranata – „skupljanje“ glasova na izborima.

Kako je pisala španjolska fact-checking stranica Maldita, regulacija ovih osoba administrativni je postupak koji im ne dodjeljuje državljanstvo, nego pravnu dozvolu boravka s početnim trajanjem od jedne godine, odnosno pet godina za obitelji s maloljetnom djecom. Dakle, nijedna od tih osoba neće automatski steći španjolsko državljanstvo regulacijom statusa. Državljanstvo putem boravka zahtijeva najmanje deset godina „zakonitog, neprekidnog i neposredno prethodnog boravka“ prije podnošenja zahtjeva, osim za državljane iberoameričkih zemalja, Andore, Filipina, Ekvatorijalne Gvineje, Portugala ili za osobe sefardskog podrijetla, za koje su potrebne dvije godine zakonitog boravka. Također je potrebno položiti dva ispita u Instituto Cervantes, ustanovi za podučavanje španjolskog jezika. 

Posjedovanje zakonitog boravka ne daje automatski pravo glasa. U slučaju općih i regionalnih izbora to pravo imaju isključivo osobe sa španjolskim državljanstvom. Što se tiče lokalnih izbora, migranti koji imaju pravo glasa su ili državljani Europske unije ili državljani zemalja s kojima je Španjolska potpisala sporazume o reciprocitetu, a to su opet uglavnom države Latinske Amerike. Među njima nema nijedne države s muslimanskom većinom, a i ovdje vrijedi uvjet boravka u Španjolskoj od najmanje pet godina. 

Dakle, tvrdnja da španjolska vlada migrantima „želi dati papire, sve kako bi ljevica dobila više glasova“ na skorašnjim izborima, primjer je lažne vijesti. Put do državljanstva za Latinoamerikance (i one iz nekoliko drugih zemalja) traje dvije godine. Za ostale migrante, pa i one iz većinskih muslimanskih zemalja, ovaj proces traje deset godina. Dakle, oni nikako ne bi mogli glasati za Pedra Sáncheza na idućim općim izborima, koji se održavaju 2027. godine. 

Vrijedi spomenuti i koji su se argumenti u korist regulacije navodili u javnosti. 

Elma Saiz, španjolska ministrica za uključivanje, socijalnu sigurnost i migracije, izjavila je da je inicijativa osmišljena kako bi se „razbile birokratske barijere iz prošlosti” te da će koristiti Španjolskoj u cjelini. 

„Jačamo migracijski model temeljen na ljudskim pravima, integraciji i suživotu, koji je kompatibilan i s gospodarskim rastom i sa socijalnom kohezijom”, rekla je.

Premijer Pedro Sánchez opisao je imigrante kao „bogatstvo, razvoj i prosperitet” za Španjolsku, ističući njihov doprinos sustavu socijalne sigurnosti. 

Vlada i stranke ljevice također su naglasile potrebu za humanim postupanjem prema migrantima. 

„Davanje prava je odgovor na rasizam”, rekla je Irene Montero iz lijeve stranke Podemos.

Kako sumira neovisna medijska platforma The Conversation, osnovni cilj uredbe je formalizacija, jer „regulacija omogućuje osobama koje već žive i rade u Španjolskoj da uđu na legalno tržište rada, plaćaju poreze i doprinose socijalnoj sigurnosti, umjesto da ostanu zarobljene u neformalnoj ekonomiji“.

Dakle, javna obrazloženja ove mjere temelje se na integraciji i ekonomskim argumentima, a ne na „skupljanju glasova“. Vlada je uredbu također predstavila kao način formalizacije rada i boravka ljudi koji već doprinose društvu, kako bi mogli legalno raditi, plaćati poreze i imati pristup osnovnim pravima. Takav pristup usmjeren je na smanjenje sive ekonomije i jačanje socijalne kohezije. 

Zaključno, tvrdnja da Španjolska „dovodi“ pola milijuna muslimanskih migranata potpuno je činjenično neutemeljena. Odluka vlade odnosi se na osobe koje već žive u Španjolskoj bez reguliranog statusa, a ne na „uvoz“ novih migranata. Podaci pokazuju da velika većina osoba bez dokumenata dolazi iz zemalja Latinske Amerike, koje su pretežno kršćanske, dok je udio migranata iz afričkih, uključujući većinski muslimanske zemlje, znatno manji. Netočna je i tvrdnja da se migranti legaliziraju radi „skupljanja glasova“ jer put do španjolskog državljanstva za te osobe traje u pravilu deset godina, što znači da one neće moći sudjelovati na sljedećim općim izborima.