„Činjenice ne ovise o konsenzusu korisnika“
Glavni operativni direktor američkog portala Lead Stories, Maarten Schenk, održao je nedavno govor u Europskom parlamentu o regulaciji i označavanju dezinformacija u digitalnom prostoru u kontekstu sve ugroženijih i narušenijih demokratskih vrijednosti i javnog diskursa. Govor, kojeg na hrvatskom jeziku donosimo u cijelosti, ukazuje i na ključnu ulogu fact-checkinga u borbi protiv dezinformacija i očuvanju demokracije.
Inače, Belgijanac Maarten Schenk suosnivač je Lead Storiesa, nagrađivane internetske stranice za činjeničnu provjeru, pokrenute 2015. godine, te stručnjak za lažne vijesti i prevarantske internetske stranice. Osim što se bavi razotkrivanjem viralnih lažnih vijesti, fascinira ga “raznolikost psiholoških i tehničkih trikova koje koriste osobe i mreže koje namjerno šire izmišljene sadržaje na internetu”.
Schenk je 3. lipnja govorio na javnom saslušanju u Europskom parlamentu u Bruxellesu koje je organizirao Posebni odbor za Europski demokratski štit. Saslušanje je nosilo naslov „Primjena EU digitalnog pravilnika i političko oglašavanje u kontekstu strane intervencije: razumijevanje manipulacije i miješanja stranih informacija te dezinformacija kao sustavnog rizika za izborne procese i javni diskurs“. Navedeni Europski demokratski štit je poseban odbor u Europskom parlamentu koji se bavi zaštitom demokratskih procesa od malignog stranog utjecaja i širenja dezinformacija. A u nastavku pročitajte cijeli Schenkov govor koji je na engeskom jeziku objavljen na Lead Stories ...
Činjenična provjera ponekad se pogrešno predstavlja kao “cenzura”, iako je zapravo suprotan pojam: to je novinarstvo koje pruža dodatne informacije. Većina posla koji radimo kao fact-checkeri nije otkrivanje “Istine”, nego ukazivanje na ono što je dokazivo lažno.
Kao Belgijanac koji je suosnivač američke tvrtke za činjeničnu provjeru koja je radila za Metu i ByteDance, i u SAD-u i ovdje, vrlo sam svjestan različitih stavova o reguliranju slobode govora. Ipak, većina građana, uključujući i mene, opravdano je sumnjičava prema zakonima koji bi skrivali ili cenzurirali informacije - osim kod jasno definiranih iznimaka, poput dječje pornografije.
S druge strane, zakonsko zahtijevanje otkrivanja određenih informacija puno je opće prihvaćenije: nitko ne kaže da se hrana ili cigarete cenzuriraju jer zakoni zahtijevaju popise sastojaka ili upozorenja o raku. Zašto bi digitalne usluge bile drukčije? Posebice ako koriste algoritme za praćenje emocija i uvjerenja ljudi te im serviraju sadržaj koji nisu izričito tražili.
Jedna od današnjih tema je “identificiranje praznina u zakonodavstvu”. Kod pravila je važno da budu jasna i nedvosmislena. Zakon o prometu ne kaže “nemoj voziti prebrzo”, nego “ne vozite brže od 50 kilometara na sat”. Evo što, primjerice, kaže DSA (Akt o digitalnim uslugama kojeg je Europski je parlament usvojio u listopadu 2022. godine s ciljem sprečavanja nezakonitih i štetnih aktivnosti na internetu i širenja dezinformacija, op. Lupa): ”Pružatelji… moraju uspostaviti razmjerne, primjerene i učinkovite mjere ublažavanja … osiguravajući da se predmet informacije, bilo da je generirana ili manipulirana slika, zvuk ili video koji znatno nalikuje postojećim osobama, predmetima, mjestima ili drugim entitetima ili događajima i lažno se pojavljuje kao autentičan ili istinit, jasno razlikuje putem istaknutih oznaka prilikom prikaza na online sučeljima.”
Što znači “razmjerno”, “primjereno”, “učinkovito”? A što “jasno vidljivo”, “istaknuto”? Zašto dvosmisleno regulirati ako je “predmet informacije” ograničen na “sliku, zvuk ili video”? Tekst generiran putem umjetne inteligencije, kao i putem ljudske ruke, može jednako lako lažno predstavljati stvari kao istinite, ili to može činiti netočan podnaslov ispod stvarne fotografije.
Uzmimo, na primjer, sustav Community Notes na društvenoj mreži X, koji Meta implementira u SAD‑u. U tom sustavu određeni korisnici mogu dodavati bilješke s kontekstom ispod objava za koje smatraju da bi to bilo korisno. Ostali u programu mogu glasati smatraju li bilješku “korisnom” ili “nekorisnom”. Ne glasaju o tome je li bilješka ili objava istinita. Ukoliko bilješka dobije dovoljno glasova, postaje vidljiva svima, ali sustav zahtijeva konsenzus među glasačima koji su ranije glasali drugačije na drugim bilješkama. Usporedba: u kontekstu Europskog parlamenta to bi bilo kao da postoji pravilo prema kojem glasovanje ne može proći ako barem neki članovi svake političke skupine također nisu glasali „za”.
Međutim, činjenice ne funkcioniraju tako: oblik Zemlje se ne mijenja čak ni ako korisnici društvenih mreža ne mogu postići konsenzus oko njega.
Ovaj sustav usporava procese i potiskuje mnoge bilješke koje sadrže točne informacije: ponekad su potrebni sati ili dani da se prikupi dovoljan broj glasova kako bi se mogao izračunati konsenzus. Čini se i da je sustav dizajniran tako da skriva bilješke koje bi mogle koristiti jednoj strani u izrazito pristranim raspravama - bez obzira na točnost informacija.
Primjer za to je objava američkog predsjednika Donalda Trumpa koju je vidjelo više od 80 milijuna ljudi, a koja je sadržavala očito netočne informacije. Dobila je više od dvadeset predloženih bilješki koje su prikupile tisuće glasova, ali niti jedna nije postala vidljiva jer nije postignut konsenzus.
U praksi, više od 90 posto predloženih bilješki nikada ne postane vidljivo javnosti, a one koje ipak postanu vidljive često se pojave tek nakon što su lažne informacije već dosegle znatno veći broj ljudi nego što će ih ikada vidjeti bilješku. Prema istraživanjima, osim poveznica na druge objave i Wikipediju, treći najčešće citirani izvor u bilješkama su fact-checkovi, što dokazuje da su informacije u mnogim slučajevima lako dostupne, ali se prikrivaju ili kasne.
Kada se bilješke odnose na filozofske, religijske ili političke teme, algoritam nužno mora obraditi, izvesti i pohraniti podatke o stavovima glasača o tim temama: kako bi inače mogao izračunati tko se s kim ne slaže? To je nešto što je Opća uredba o zaštiti podataka - GDPR (uredba Europske unije o zaštiti privatnosti informacija, op. Lupa) izričito zabranila, osim u vrlo uskom okviru iznimaka. No, čak i neovisno o tome - je li zaista dobra ideja dopustiti privatnim tvrtkama da prikupljaju podatke o političkim uvjerenjima na temelju ponašanja korisnika na društvenim mrežama? Čak je i Meta u jednom trenutku očito imala dvojbe o tome, sudeći po njihovoj reakciji kad je to činila Cambridge Analytica.
Također, može li se sustav zaista smatrati „učinkovitim” ako može ne raditi gotovo pet dana, a da nitko ne primijeti razliku? Upravo se to nedavno dogodilo na platformi X: zbog tehničke greške bilješke se uopće nisu prikazivale ispod objava, čak i kada je postignut konsenzus. No, korisnici su toliko navikli da se bilješke (Community Notes) ne pojavljuju čak ni ispod očito lažnih objava da gotovo nitko nije primijetio razliku.
DSA također propisuje da oznake moraju biti „istaknute” kako bi se lažne informacije razlikovale od točnih. U sustavu za činjeničnu provjeru Mete, slike i videozapisi koje su označili fact checkeri prekrivaju se „ekranom” koji implicira da su fact checkeri odgovorni za skrivanje tog sadržaja, dok se korisnicima nudi mogućnost da ga ipak pogledaju. Korisnicima se nudi i mogućnost da pročitaju činjeničnu provjeru, no za to je potrebno više klikova, pa to učini samo vrlo mali broj ljudi.
Nula klikova da se iznervirate, dva klika da vidite netočnu informaciju i tri klika da vidite što nije u redu s tom informacijom - je li onda neobično što se nekima to ne sviđa? To je nešto što Community Notes na platformi X trenutno radi bolje: kad bilješka postane vidljiva, informacija se prikazuje odmah ispod tvrdnje, u sličnoj veličini fonta i koristeći neutralan stil izražavanja. Također vrijedi napomenuti da se čini kako neke druge politike Mete djeluju tako da izbjegavaju prikazivanje određenih informacija korisnicima čak i kad su one dostupne: Community Notes koje dodaju korisnici iz SAD-a ne prikazuju se u Europi, dok se europski fact-checkeri obeshrabruju od označavanja američkih izdavača (iako im to tehnički nije zabranjeno).
U sažetku, evo nekoliko savjeta. Imajte jasne definicije za "razumno", "proporcionalno" i "učinkovito". Na primjer, ne ispunjavate kriterije ako više od x posto od y najgledanijih objava u određenom razdoblju sadrži lažne informacije koje nisu bile označene unutar z sati, ili ako niste naknadno obavijestili i informirali korisnike koji su vidjeli takve informacije. Brzina je ključna, označavanje lažnih informacija o izborima nakon što su birališta već zatvorena nije učinkovito.
Imajte jasnu definiciju kako bi trebale izgledati "istaknute oznake". Svijetlosiva slova na bijeloj pozadini, neodređeni izrazi poput "Zamišljeno pomoću umjetne inteligencije", iritantne poruke poput "prema fact-checkerima ovo je obmanjujuće" ili informacije koje postaju vidljive tek nakon dodatnog klika - ne ublažavaju ništa niti ikoga informiraju.
Izričito uključite "slobodu govora" u zakonodavstvo. Kako bi se preduhitrile optužbe za cenzuru ili nesporazumi, pravila koja se bave dezinformacijama trebala bi izričito navesti da ne nameću nikakvu obvezu brisanja, uklanjanja, skrivanja, blokiranja ili prekrivanja sadržaja samo zato što je netočan.
Imajte na umu "najniži zajednički nazivnik". Sve platforme i tražilice pratit će koja je najniža razina usklađenosti s pravilima s kojom konkurencija prolazi nekažnjeno - to će postati novi standard. Moj dron za hobi fotografiju teži točno 249 grama jer europski propisi o dronovima počinju uvoditi određena ograničenja čim dron teži 250 grama ili više - proizvođači su se prilagodili i učinili ih lakšima. Mjere koje štite demokraciju sigurno ne bi trebale biti - lagane.
