Provjerili smo točnost podataka koje HDZ iznosi u reagiranju na predsjednika SDP-a
Hrvatska demokratska zajednica reagirala je 4. rujna (arhivirano ovdje) na već relativno davni intervju predsjednika SDP-a Siniše Hajdaša Dončića kojeg je 16. kolovoza dao novinarki Večernjeg lista Petri Maretić Žonji. HDZ je u reagiranju naveo niz podataka o rastu prosječne plaće i prosječne mirovine za vrijeme SDP-ove koalicijske vlade Zorana Milanovića koja je bila na vlasti u Hrvatskoj od 23. prosinca 2011. pa do 22. siječnja 2016. godine. Također, i o rastu prosječne plaće i prosječne mirovine u gotovo devet godina Plenkovićevih vlada te rastu broja zaposlenih u ovom razdoblju.
U intervjuu Večernjem listu, objavljenom 16. kolovoza pod naslovom „Opasan ideološki revizionizam hitno moramo zaustaviti, a vrijeme je i za reviziju Vatikanskih ugovora“, Siniša Hajdaš Dončić je, među ostalim, rekao da HDZ-ova vlada potiče desničarenje i radikalizam, umjesto da gradi društvo tolerancije, pravednosti i razumijevanja. Klima u društvu, po Hajdaš Dončiću, postala je iznimno opasna. Također, ustvrdio je kako je HDZ pod Plenkovićem otvorio prostor radikalnoj desnici, dao joj je legitimitet i uveo njihove poruke u mainstream. Predsjednik SDP-a je komentirao i da HDZ godinama pokušava prisvojiti „monopol na domoljublje“, ali ih, kako kaže, stvarnost stalno demantira jer „istinska ljubav prema zemlji nikada ne ide ruku pod ruku s krađom, korupcijom i profiterstvom“, nego se domovina voli „odgovornošću, poštenjem i radom“.
„Crkva neka interno raspravi koja je njena pozicija. Hrvatska je po ustroju republika u kojoj je Crkva odvojena od države“, istaknuo je Hajdaš Dončić i ustanovio da je prošlo trideset godina otkad su potpisani Vatikanski ugovori te je „sigurno da bi se u današnjem kontekstu mogle neke stvari drugačije razmotriti“, što bi bila „odgovorna rasprava u interesu države i vjerskih zajednica“. Hajdaš Dončić je ustvrdio i da Plenković za takav potez nema političke hrabrosti.
Na ovaj istup reagirao je HDZ priopćenjem od 4. rujna.
„Kako bi nakon izbornog fijaska pronašao razlog svome političkom postojanju, upravo posrnuli Hajdaš - poslužimo se njegovim riječima - već tjednima stvara 'rascjep društva i nacije' & 'odvraća pažnju na priče o nama i njima“. Zaziva kaos, sukobe i crnilo. Tako je i u (priloženom) intervjuu za Večernji list ideološki nabrijavao stvari do krajnosti, radikalizirao, dijelio narod, vrijeđao pola milijuna ljudi s Hipodroma kao 'revizioniste', podmetao da skreće u 'ustašluk'… Spuštajući se na nivo najrigidnijih ljevičarskih aktivista, čak je i zatražio - reviziju Vatikanskih ugovora! Teško je odlučiti se, međutim, je li Hajdaš tragikomičniji kada znamenitu partijsku prijetnju 'ili mi ili oni' pokušava prišiti našoj #VladaRH i premijeru Andrej Plenković ili kada se usuđuje govoriti o ekonomiji. Pa bio je ponajgori ministar u Vladi koju građani pamte kao najnesposobniju & socijalno najbezosjećajniju u povijesti! Dok ekonomski nikad nije stajala bolje, posljednje što Hrvati žele jest to da ih Partija i Hajdaš 'brane' pred gospodarskim i socijalnim izazovima. U mandatu SDP-ove Vlade nacionalne katastrofe prosječna neto placa 'porasla' je za 28€, a u našem je dosad povećana za gotovo - 700€. U SDP-ovom #mandat prosječna ukupna mirovina „porasla“ je za 8€ (osam), a u našem je dosad povećana za gotovo - 300€. Još jedan podatak: Hrvatska ima 300.000 radnih mjesta više nego 2016. godine. Jedino za urnebesnog Hajdaša 28 može biti više nego 700, a 8 više nego 300. I, naravno, za gđu Mrak Taritaš. Čije je zahtjeve o reviziji Vatikanskih ugovora trenutačni predsjednik SDP-a, u očaju i panici, odlučio prekopirati. Daleko je dogurao!“, stoji u priopćenju HDZ-a.
Istog je dana HDZ-ovu objavu prenio i Večernji list pod naslovom „HDZ opleo po šefu SDP-a: 'Nabrijavao je stvari do krajnosti, radikalizirao, dijelio narod...'“.
S obzirom da je u reakciji HDZ-a navedeno više brojki, odlučili smo provjeriti jesu li one u potpunosti točne. Pokazalo se da je izneseno nekoliko netočnih podataka.
Kao prvo, HDZ je u svom priopćenju iznio jedan netočnu informaciju „na svoju štetu“ u ovoj raspravi i to je od svih analiziranih brojki najveće odstupanje. Naime, u studenome 2016. godine, dakle kada je Andrej Plenković došao na vlast, broj ukupno zaposlenih Republike Hrvatske iznosio je 1.377.159, dok je u srpnju ove godine taj broj bio 1.770.943. Dakle, zaposlenih je gotovo 400.000 više nego krajem 2016. godine, a ne 300.000.
Nadalje, nije točno, kako tvrde u HDZ-u, da je prosječna plaća u razdoblju vlade Zorana Milanovića porasla za 28 eura. Naime, za prosinac 2011. godine, kada je Milanović zasjeo na premijersku dužnost, prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosila je 5.493 kune, dok je prosječna plaća, na kraju Milanovićevog mandata, za prosinac 2015. godine bila 5.772 kune. Razlika je 279 kuna, a to iznosi 37,03 eura. Iako odstupanje od devet eura nije krucijalno, jer ne čini veliku razliku za životni standard građana, ipak je zbog političke odgovornosti važno iznositi pouzdane i točne brojke u javnosti.
Također, prosječna neto mirovina je u Hrvatskoj za prosinac 2011. iznosila 2.151,28 kuna, a za prosinac 2015. godine 2.424,54 kune. Preračunato u eure, to je rast od 36,27, a ne samo osam eura, kako se ističe u priopćenju.
Andrej Plenković predsjednik je hrvatske vlade od 19. listopada 2016. godine do danas. Plenković je, dakle, premijer gotovo devet godina. Prosječna mjesečna neto plaća isplaćena za studeni 2016. iznosila je 5.805 kuna - to je 770,46 eura. Prosječna neto plaća za lipanj 2025. godine (službenih podataka za srpanj još nema) iznosi 1.444 eura. Rast je 673,54 eura (u HDZ-u zaokružuju na „gotovo 700“).
Na više je zaokružen i rast mirovina u devetogodišnjem razdoblju. Prosječna mirovina za studeni 2016. godine iznosila je 2.433 kune odnosno 322,91 euro, a za srpanj 2025. godine, za sveukupan broj 1.229.228 korisnika mirovina (a u tu brojku ulaze i umirovljenici koji primaju mirovinu sukladno međunarodnim ugovorima, dakle dio u Hrvatskoj, a dio u inozemstvu) je prosječno 574,57 eura. Dakle, ne radi se o rastu prosječnih mirovina za vrijeme Plenkovićeva mandata od „gotovo 300 eura“ nego o rastu od 251,66 eura.
Vlada predsjednika Andreja Plenkovića uglavnom navodi podatke o mirovinama bez onih koje su uređene međunarodnim ugovorima. Prosječna mirovina je tada viša. Državni zavod za statistiku navodi da je „prosječna neto mirovina sveukupnog broja korisnika mirovina prema ZOMO-u (bez međunarodnih ugovora) za lipanj 2025. godine bila 648,30 euro“. Naime, prema međunarodnim ugovorima, Hrvatska isplaćuje 192.000 mirovina prosječnog iznosa od samo 176 eura. Najčešće je pritom riječ o mirovinama za tek dio radnog staža ostvarenog u Hrvatskoj, dok su ovi umirovljenici većinu radnog vijeka odradili u nekoj drugoj zemlji. No, podatak o prosječnoj mirovini za studeni 2016. godine, koji navodi HDZ u svom priopćenju, uključuje sve tadašnje umirovljenike u Hrvatskoj – bilo ih je tada 1.233.394 - pa je i za lipanj 2025. godine jedini usporedivi podatak onaj koji uključuje mirovine svih umirovljenika, dakle i onih s međunarodnim ugovorima.
Kako bi usporedbe ovakvog tipa funkcionirale potrebno je u konačnu računicu unijeti i podatke o inflaciji u periodu koji se uspoređuje. Naime, prema kalkulatoru inflacije u Hrvatskoj, stopa inflacije je u razdoblju studeni 2016. – srpanj 2025. godine dosegla 35 posto. U razdoblju Milanovićeve vlade od prosinca 2011. do siječnja 2016. godine ona je iznosila tri posto. Dakle, povećanja prosječne plaće i prosječne mirovine u posljednjih devet godina itekako potrebno je dovesti u taj kontekst relativno visoke stope inflacije. Ne možemo precizno znati po kolikoj stopi su rasle cijene hrane koje su i dalje najbitnije za prosječne hrvatske građane. Ipak, uskršnja košarica proizvoda za četiri osobe 2016. godine, prema izračunima Nezavisnog sindikata Hrvatske, bile su: bogatija 1.595,06 kuna (211,70 euro); srednja 1.103,47 kuna (146,46 eura) i skromna 591,72 kune (78,53 eura). Uskršnje košarice, prema NHS-u, u 2025. godini, i to za samo tri osobe, a ne više četiri, iznosile su: bogatija 435,12 eura; srednja 256,47 eura i skromna 122,76 eura. Bile su, dakle, mnogo skuplje nego što je u ovih devet godina iznosila službena stopa inflacije, što je prizma kroz koju bi trebalo promatrati i realni rast plaća i mirovina.
*Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti
