Među 1.744 nestalih u Domovinskom ratu nisu samo Hrvati, nego i Srbi

„Dobro došli u naš lijepi Šibenik, Šibenik koji daje novac onima koji ne vole niti Šibenik, niti Hrvatsku, nažalost, niti nas Hrvate. Mi znamo zašto smo svi ovdje, pokraj Uprave našeg grada. Mi smo ovdje jer volimo naš Šibenik i našu Hrvatsku. Mi smo ovdje jer našem gradu i našoj domovini želimo sve najbolje, jer se ponovo kao u Domovinskom ratu moramo boriti za naš kamen, za naše zidine, za našu povijest, za našu budućnost, za našu bit i smisao postojanja. Mi smo ovdje jer se ponovno moramo boriti za naš dom, ovaj put ne oružjem, nego riječju. Ovaj put protestom“, poručio je Željko Šižgorić, veteran 4. gardijske brigade, na početku svog govora na braniteljskom prosvjedu održanom u nedjelju u Šibeniku (arhivirano ovdje, snimka govora dostupna ovdje). Obraćajući se medijima, a referirajući se na organizatore festivala Fališ i goste tog festivala koji je i povod održavanja ovih prosvjeda, Šižgorić je rekao i kako „pod krinkom kulture i demokracije kvaziljevičarske skupine i udruge potpomognute novcem naše države i našeg Grada godinama promiču svoje istine, a naše zanemaruju“.

„Njima su s druge strane su drugi veterani, oni koji su uglavnom nekažnjeno poubijali 9.816 civila, 402 djece, trpali naše ljude u logore i htjeli da nas nema. I danas oni žele tu svoju istinu prekriti i ne žele nam reći gdje su tijela 1.744 ubijenih i nestalih“, ustvrdio je Šižgorić iz čega proizlazi da jedino ti „drugi veterani“ ne žele reći gdje su skrili tijela 1.744 onih koje su najvjerojatnije ubili, a koje Hrvatska traži kao osobe nestale u Domovinskom ratu. Takva tvrdnja implicira da su svi nestali zapravo Hrvati ili oni na hrvatskoj strani te da se ključni podaci o njihovim sudbinama nalaze u Srbiji.

Međutim, prema dostupnim službenim podacima, situacija je drugačija. Naime, već godinama nitko iz hrvatske vlasti, poslije razdoblja Milanovićeve vlade, ne želi ili izbjegava javno reći kakva je nacionalna struktura 1.744 hrvatska državljanina za kojima Hrvatska traga. 

Nedavno je u intervjuu na N1 televiziji Milorad Pupovac, zastupnik SDSS-a i bivši dugogodišnji predsjednik Srpskog narodnog vijeća, kazao je da je „barem 40 posto“ u ratu ovdje nestalih ljudi srpske nacionalnosti. Komentirajući aktualne političke događaje, na pitanje novinarke Nine Kljenak koja je podsjetila na govor predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića na ovogodišnjoj proslavi Oluje u Kninu u kojem je rekao da mladi ljudi koji su bili na Thompsonovom koncertu razumiju temelje moderne hrvatske države, Pupovac je kazao da nije ništa neobično da se stradanje pripadnika srpske zajednice u ratnim godinama na ratnim područjima i izvan ratnih područja, nakon rata, ne smatra vrijednim pažnje.

„Nije ništa neobično da kad se obilježava Dan nestalih, da se brojka u kojoj se nalazi barem 40 posto pripadnika srpske zajednice, Srba koji su ovdje nestali, da se njih ne spomene. Nego se stvara dojam da je riječ o tome da nema srpskih žrtava. To je naše stanje“, rekao je Pupovac (arhivirano ovdje, dostupno ovdje na 33:25 snimke intervjua).

Pupovac se ovim riječima očito referirao na govore predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i potpredsjednika Tome Medveda od 30. kolovoza, na Međunarodni dan nestalih osoba i Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu. 

„Vlada RH neće prestati tragati za našim nestalima – sve dok se ne riješi i posljednja sudbina. Očekujemo od Republike Srbije da počne surađivati i dijeliti potrebne informacije“, poručio je tada Plenković, a Medved kazao da je pitanje nestalih osoba otvorena rana iz Domovinskog rata i najviša razina prioriteta djelovanja Ministarstva hrvatskih branitelja. Medved je dodao i da je zadnjih devet godina riješena sudbina 319 nestalih osoba iz Domovinskog rata, a da na današnji dan u Hrvatskoj tragamo za 1.744 osobe. 

O toj se temi u javnosti raspravljalo i 2015. godine kada je Aleksandar Vučić, tadašnji premijer, a sadašnji predsjednik Srbije, boravio u Zagrebu na inauguraciji predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Tom prilikom je Vučić rekao da je „na popisu nestalih više Srba nego Hrvata“. 

No, pokazalo se da Vučićeva tvrdnja nije točna, jer već idućeg je dana konferenciju za novinare održao Ivan Grujić, tadašnji predsjednik Komisije za zatočene i nestale Vlade Republike Hrvatske. Novinari su od njega tražili odgovor na Vučićeve tvrdnje. Grujić nije želio komentirati Vučićevu izjavu, ističući da govori o stvarnom stanju evidentiranih nestalih hrvatskih državljana u RH. 

„Prema trenutnom stanju evidentirano je 1.600 nestalih osoba, hrvatskih državljana – od tog broja 930 osoba je pretežno hrvatske nacionalnosti, a 670 srpske nacionalnosti“, izjavio je tada predsjednik Komisije za zatočene i nestale Vlade Republike Hrvatske. Grujić je tom prilikom objasnio da je za traženje 670 osoba, koje su "hrvatski državljani pretežno srpske nacionalnosti", nadležna Republika Hrvatska, a nikako Srbija.

Dodao je kako je, po podacima kojima je tada raspolagalo Ministarstvo branitelja, nešto manje od 200 osoba državljana Srbije nestalo na teritoriju Republike Hrvatske i pojasnio da ta brojka nije uključena u brojku od 1.600 nestalih, nego se vodi zasebno. 

Ti podatci iznijeti su i u Knjizi osoba nestalih na području Republike Hrvatske, koju su u travnju 2012. godine objavili Ministarstvo branitelja RH, Ministarstvo obrane RH, Hrvatski crveni križ i Međunarodni crveni križ.

Dakle, ne treba očekivati da samo u Srbiji, neki ili mnogi, znaju gdje su „naši nestali“ kako tvrdi Željko Šižgorić, veteran 4. gardijske brigade, u svom govoru na braniteljskom prosvjedu u Šibeniku, nego bi za neke nestale isto tako trebalo znati i u Hrvatskoj. 

Inače, da Hrvatska traga za 1.700 Hrvata (pretpostavka je etničkih Hrvata, kao da nestalih Srba tu nema) zapravo je već opći narativ koji se provlači već godinama. Tako je, primjerice, portal Dnevno.hr još prije 11 godina naslovilo tekst: „Stari ‘drugari’ Nikolić i Josipović potpisali još jednu deklaraciju: Hoće li Srbija konačno otkriti sudbinu 1700 nestalih Hrvata?“ Ili na portalu Imotska krajina gdje se u tekstu pod naslovom „Reagiranje Udruge branitelja 115. Imotske brigade: U Domovinskom ratu nije bilo ustaša, a mi smo se obranili od agresorske jugoslavenske zvijezde petokrake!“, navodi da se „i dan danas ne zna sudbina preko 1.700 nestalih branitelja i civila koji su stradali od petokrake ili kokarde“ te da je „na suprotnoj strani i dalje zavjet šutnje“. Također, argument o nestalima prigodno se koristi i u nekim akcijama kada se želi zabraniti koncerte srpskih glazbenika u Hrvatskoj.