Jesu li autizam i transrodnost umjetno stvoreni trendovi, i što je s transhumanizmom?

U nepotpisanom članku objavljenom 30. listopada 2024. na rubnom portalu Provjeri.hr (arhivirano ovdje), iznose se tvrdnje o navodnoj “tajnoj” vezi između autizma, transrodnosti i transhumanizma. Tvrdi se da autizam praktički nije postojao prije osamdesetih godina 20. stoljeća, već se pojavio “ni iz čega i od tada naovamo se samo povećava”. Autizam se opisuje kao “val” koji je “umjetno stvoren” i “potaknut cjepivima”. 

U istom članku se i transrodnost, poput autizma, prikazuje kao “trend”, koji je uz to i plod “društvenog inženjeringa”, a ne prirodnog razvoja. Iza transrodnosti, objašnjava se, stoji skrivena agenda koja se zove „postrodnost“ ili „postgenderizam“. „Postrodnost“ Provjeri.hr definira kao aspekt transhumanizma čiji je cilj stvoriti “novog čovjeka koji će djelovati racionalnije zbog prigušenih emocija, te bi on trebao naseliti novu Zemlju”. 

Za kraj, spominju se i transhumanisti, koji “idu još jedan korak dalje, želeći spojiti ljudsku svijest sa sviješću umjetne inteligencije i to prije događaja kojeg nazivaju 'singularnost'. To je događaj u budućnosti kada vjeruju da će umjetna inteligencija zaživjeti vlastitim životom i nadmašiti ljudsku inteligenciju i sposobnosti. Ako spojeni čovjek može sudjelovati u ovome, on će tada, prema njihovom vjerovanju, postati nad-čovjekom”.

Je li autizam uistinu “trend” i “val” koji nije postojao prije osamdesetih godina prošlog stoljeća? 

Prema američkim pružateljima ABA terapije (ili primijenjene analize ponašanja), metode tretmana za autizam, Total Care ABA i APex ABA, autizam je složeni razvojni poremećaj koji utječe na komunikacijske vještine, društvene interakcije i ponašanje.

Najraniji poznati opis autizma datira iz 1799. godine, kada je francuski liječnik Jean-Marc Gaspard Itard opisao slučaj dječaka po imenu Victor koji je pokazivao mnoge klasične simptome autizma, uključujući repetitivna ponašanja. poteškoće u komunikaciji i nedostatak društvenih vještina (vidi ovdje i ovdje). Tek početkom 20. stoljeća autizam je prepoznat kao zaseban poremećaj. Godine 1908. švicarski psihijatar Eugen Bleuler upotrijebio je pojam "autizam" kako bi opisao tendenciju osoba sa shizofrenijom da se povlače u sebe i postaju izolirane. Austrijsko-američki dječji psihijatar Leo Kanner 1943. godine objavio je rad u kojem je opisao skupinu djece za koju je vjerovao da imaju jedinstveni poremećaj, kojega je nazvao "rani infantilni autizam". 

Tijekom 1960-ih istraživači su počeli razlikovati "klasični" autizam od drugih oblika poremećaja, poput Aspergerova sindroma. Objavljivanjem trećeg izdanja Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-III) 1980-ih, kriteriji za dijagnozu autizma postali su standardizirani, što je omogućilo dosljednije dijagnoze među stručnjacima. Uvrštavanje autizma u DSM-III bilo je revolucionarno za zajednicu osoba s autizmom jer je povećalo javnu svijest i razumijevanje poremećaja. Prije toga, autizam je često bio pogrešno shvaćen i krivo dijagnosticiran, što je dovodilo do neprikladnog liječenja. 

Dakle, autizam je osamdesetih postao priznat kao spektar poremećaja, a kriteriji za njegovu dijagnozu su standardizirani, međutim to ne znači da se tek tada “pojavio” s obzirom da su slučajevi autizma zabilježeni još u 18. stoljeću, a od početka 20. stoljeća prepoznaje se kao zaseban poremećaj. 

Autizam, nadalje, nije “potaknut cjepivima”. Science Feedback, publikacija koju vodi neprofitna organizacija i koja “provjerava vjerodostojnost utjecajnih informacija i medijskog pokrivanja koje se predstavlja kao znanstveno”, samo je jedna je od brojnih fact-checking organizacija koje su pomoću znanstvene analize demantirali da cjepiva uzrokuju autizam. 

Medicinski i epidemiološki rezultati pokazuju da ne postoji uzročna povezanost između cijepljenja u djetinjstvu i autizma. Brojna istraživanja poduzeta su u svrhu procjene postoji li ta povezanost, te ju nisu pronašla: primjerice, istraživanje iz časopisa Vaccine i studija iz New England Journal of Medicine. Počeci narativa o povezanosti cjepiva i autizma sežu do studije koju je 1998. objavio bivši britanski liječnik Andrew Wakefield, a koja je kasnije povučena. U toj studiji Wakefield je proučavao dvanaestero djece s pervazivnim razvojnim poremećajem (PDD), oblikom autizma, i tvrdio da je otkrio povezanost između njihovog poremećaja i cijepljenja protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR cjepivo). Studija je izazvala velik interes unutar istraživačke zajednice i u medijima. Međutim, daljnje istraživanje novinara Briana Deera otkrilo je da su Wakefield i njegovi suradnici manipulirali podacima, skrivali sukobe interesa i kršili etičke standarde. Zbog tih otkrića, Britansko medicinsko vijeće (GMC) provelo je temeljitu istragu te je Wakefield 2010. godine proglašen krivim za "ozbiljno profesionalno nedolično ponašanje" i izbrisan iz medicinskog registra. Iste je godine časopis koji je objavio njegovu studiju (The Lancet) povukao istraživanje. 

Unatoč tome, i dalje se pojavljuju tvrdnje o uzročnoj vezi između cijepljenja i autizma, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj (vidi, primjerice, ovdje i ovdje). Međutim, svi pouzdani klinički dokazi (primjerice, ovdje i ovdje), pokazuju da cijepljenje djece ne povećava rizik od razvoja bilo kojeg oblika autizma.

Također, autizam nije umjetno stvoreni “trend” ili “val”, kako se pogrešno sugerira u članku. Prema navodima Medical Dialoguesa, platforme za medicinske i znanstvene vijesti, pravi uzroci autizma još uvijek nisu u potpunosti poznati i objašnjeni, ali istraživanja su pokazala da je vjerojatno u pitanju složena interakcija genetskih faktora (autizam nastaje kao rezultat međusobnog djelovanja više genetskih varijacija, a ne jednog jedinog gena), utjecaja iz okoline (zdravstveno stanje majke te prenatalna izloženost tvarima poput alkohola, droga ili infekcija), neurobioloških faktora (razlike u strukturi i funkciji mozga) te epigenetičkih faktora (čimbenici iz okoliša koji utječu na ekspresiju gena.

Niti transrodnost nije “trend” ili proizvod “društvenog inženjeringa”. Studija objavljena 2022. godine u časopisu Pediatrics koristi veliku nacionalnu bazu podataka o adolescentima u SAD-u i pruža dokaze koji argumentirano opovrgavaju tvrdnje da se adolescenti u SAD-u identificiraju kao transrodni zbog "socijalne zaraze" (vidi ovdje i ovdje).  

Što je sa “skrivenom agendom” postrodnosti ili postgenderizma? Kanadski bioetičar i transhumanist George Dvorsky ovaj koncept definira kao “ekstrapolaciju načina na koje tehnologija potkopava biološku, psihološku i društvenu ulogu roda te argumentaciju zašto će erozija binarnih rodnih podjela biti oslobađajuća. Postgenderisti tvrde da je rod proizvoljno i nepotrebno ograničenje ljudskog potencijala te predviđaju eliminaciju prisilnog biološkog i psihološkog određivanja roda u ljudskoj vrsti primjenom neurotehnologije, biotehnologije i reproduktivnih tehnologija.”  

Dvorsky zatim nudi viziju budućnosti koja uključuje potpomognutu reprodukciju koja će omogućiti osobama bilo kojeg spola da se reproduciraju u bilo kojim kombinacijama koje odaberu, sa ili bez "majki" i "očeva," dok će umjetne maternice učiniti biološke maternice nepotrebnima za reprodukciju; korištenje genskih terapija pomoću kojih ćemo moći pojačati proizvodnju testosterona ili estrogena te selektivno suzbijati genetske osobine povezane sa spolom, čime će hormonski tretmani postati nepotrebni, a s vremenom ćemo moći i izravno stimulirati dijelove mozga koji žude za određenim partnerima ili vrstama iskustava.

Ako sve ovo djeluje kao scenarij nekog znanstvenofantastičnog filma, onda je to zato što Dvorsky inspiraciju doista i crpi iz znanstvenofantastične literature, primjerice, kako sam navodi u tekstu, iz romana „Diaspora“ autora Grega Egana. Dakle, nije riječ o prijedlozima zakona ili politika, nego sve ostaje na nivou teorije i spekulacije, a riječ je o tehnologijama koje još nisu dostupne, i nije izvjesno hoće li ikada biti dostupne. Dokaze o “skrivenoj agendi postgenderizma” ipak nismo pronašli. 

S druge strane, transhumanizam je "vjerovanje ili teorija da ljudska rasa može evoluirati iznad svojih trenutnih fizičkih i mentalnih ograničenja, posebice uz pomoć znanosti i tehnologije", dok je tehnološka singularnost — ili jednostavno singularnost — hipotetska buduća točka u vremenu kada tehnološki rast postaje nekontroliran i nepovratan, što dovodi do nepredvidivih posljedica za ljudsku civilizaciju; trenutak kada će se kapacitet računala eksponencijalno ubrzati, a pojavit će se i mogućnost “uploadanja” ljudske svijesti, čime bi se zajamčila svojevrsna besmrtnost (vidi ovdje). 

IDEES, internetski časopis o suvremenim temama koji uređuje Centar za suvremene studije, interni think-tank Vlade Katalonije, piše o singularnosti kao “snu transhumanista”. Transhumanisti smatraju da možemo koristiti znanost i tehnologiju kako bismo prevladali naša biološka ograničenja i postigli, među ostalim: snažnija osjetila, veću empatiju, bolje pamćenje, brže razmišljanje, veću umjetničku vještinu, manje spavanja, manje boli, bolje zdravlje i duži životni vijek. Glavna slabost transhumanista, prema IDEES-u, je ta što ovisi o naprecima ili otkrićima koja su još uvijek daleko izvan našeg dosega. 

„Također, ne bismo smjeli zaboraviti da utopija koju nam neki transhumanisti obećavaju u vezi sa singularnošću nije bez rizika: umjetna inteligencija mogla bi biti iskorištena u korist privilegiranih malobrojnih, na štetu ostalih, ili bi se mogla okrenuti protiv cijelog čovječanstva”, piše IDEES.

Dakle, transhumanisti doista “sanjaju” o singularnosti, koja jest problematičan koncept, međutim, riječ je o tehnologiji koja je još uvijek nedosežna i hipotetska. 

Za kraj smo provjerili kakva je to tajna veza između autizma, transrodnosti i transhumanizma, koja se nagovještava u naslovu članka s Provjeri.hr, a koja se u samom tekstu ni ne objašnjava. Jedina povezanost koju smo pronašli su studije koje otkrivaju da su transrodne i druge rodno raznolike osobe tri do šest puta sklonije autizmu u odnosu na cisrodne osobe (arhivirano ovdje). Prema jednoj procjeni iz 2022. godine, oko 11 posto trans osoba također ima dijagnozu autizma. Pojedini političari zloupotrebljavaju ovu povezanost kako bi tvrdili da „osobe s autizmom nisu sposobne donositi odluke o vlastitoj skrbi.“ 

Najveća studija na tu temu do danas pokazala je da je za autistične mlade tri puta vjerojatnije nego za neautistične da će imati medicinske zapise koji sugeriraju da su transrodni ili rodno raznoliki, i uključila je komentar koji je naglasio da se ovi rezultati ne smiju koristiti za sprječavanje pristupa transrodnih mladih osoba, uključujući one koje su autistične, rodno afirmirajućoj skrbi.

Zaključno, ova povezanost između transrodnosti i autizma, međutim, nije onog tipa koji se sugerira u članku, gdje se tvrdi da postoji “skrivena agenda” i da transrodnost i autizam nisu prirodni nego “trendovi” koji su “umjetno stvoreni” i rezultat “društvenog inženjeringa”. O ovoj vrsti “veze” nema nikakvih dokaza. Niti autizam niti transrodnost nisu umjetno stvoreni “trendovi”.