L
upa

Razgovor s koordinatorom IBERIFIER-a, opservatorija za digitalne medije: „Koncept 'vijesti' u dubokoj je krizi“

Piše: Mladen Barbarić
Politika i društvo
11.10.2023.
Foto: Lupa

Ramón Salaverría istaknuti je profesor novinarstva, direktor Centra za proučavanje interneta i digitalnog života na Sveučilištu Navarra u španjolskoj Pamploni te koordinator IBERIFIER-a, opservatorija za digitalne medije u Španjolskoj i Portugalu. Za svoj rad koji se ponajviše fokusira na digitalno novinarstvo i dezinformacije Salaverría je prepoznat od strane Vijeća Europe čiji je ekspert za održivost medija.

Upravo o medijima u vremenima digitalne ekspanzije i eri dezinformacija za Lupu razgovaramo s profesorom Salaverríjom. Razgovor smo vodili u Dubrovniku, gdje je zadnjih dana rujna održana 16. međunarodna konferencija „Dubrovački medijski dani“ koja je ugostila četrnaest hubova Europske unije za borbu protiv dezinformacija, ujedinjene u Europski opservatorij za digitalne medije, krovnu europsku organizaciju za borbu protiv dezinformacija. Salaverríjev IBERIFER, jedan je od tih hubova, financira ga Europska komisija, a u njegovom radu sudjeluje dvanaest sveučilišta na iberijskom poluotoku, pet organizacija za provjeru činjenica i novinskih agencija te šest multidisciplinarnih istraživačkih centara. U Dubrovniku je Salaverría predstavio neka njihova aktualna istraživanja.

Možete li nam objasniti kakvim se istraživanjima trenutno bavite?


- Moje je istraživačko polje digitalno novinarstvo i dezinformacije. Trenutno radimo 
pragmalingvističko istraživanje što je praktički, analiza lingvističkih uzoraka u informaciji, točnije u lažnim vijestima. Odabrali smo mali uzorak vijesti objavljenih u takozvanim "pseudomedijima", što su mediji koji uglavnom objavljuju lažne informacije. Ideja istraživanja je da analiziramo koji su to lingvistički obrasci koji se koriste u lažnim vijestima kako bismo karakterizirali te medije i vijesti ... Tek smo na početku, ali ideja je da na kraju te prikupljene i identificirane obrasce operacionaliziramo tako da ih mogu koristiti alati umjetne inteligencije. Odnosno, da te nove tehnologije automatski mogu prepoznavati takav sadržaj te ga signalizirati novinarima koji ga onda mogu brže provjeriti.

Kakve ste točno medije pratili i do kojih ste, za sada, zaključaka došli?


- Mediji koje smo obuhvatili, su takozvani "pseudomediji" koji pripadaju grupi medija koje su takvima okarakterizirali akreditirani fact-checkeri. Dakle, mediji koji se konstantno bave plasiranjem lažnih ili vijesti izvučenih iz konteksta. Uzorak koji smo odabrali odnosio se na imigracije te je objavljivan na tri različita izvora. Sva tri izvora zastupaju ekstremno desne političke stavove koristeći pri tome anti-imigrantsku retoriku. Narativ ovih publikacija migrante stavlja isključivo u negativni kontekst. Tako ih se, primjerice, karakterizira kao lijene, kao one koji su skloni kršenju zakona, one koji uzimaju novac poreznih obveznika ... Dakle, koriste diskurs koji je karakteristično prisutan kod anti-imigrantskih političkih stranaka.

Koliko zapravo realnog utjecaja na javnost imaju takvi mediji?

- Ovakvi „pseudomediji“ su na marginama društva i nemaju velikog utjecaja na javnost, međutim pokušavaju proširiti utjecaj i doseg na maliciozan i netransparentan način. Pri tome se često služe botovima, plaćaju korisnike kako bi promovirali njihov sadržaj te kako bi služili kao megafon za stavove koje šire.

Spomenuli ste utjecaj novih tehnologija poput umjetne inteligencije. Kako predviđate da će one promijeniti novinarstvo?

- Drugo istraživanje koje provodimo usredotočeno je na tehnologiju, odnosno načine na koje nam automatizacija može pomoći u provjeri informacija koje nalazimo na internetu. Najčešće se u ovakvim slučajevima analizira sama tehnologija, no mi smo u ovom istraživanju odlučili problemu prići sa sociološke strane. Praktički, to znači da pokušavamo analizirati kako novinari i same redakcije reagiraju na nove tehnologije. Kakve su mogućnosti i što razvoj umjetne inteligencije može donijeti novinarstvu te kakve izazove nosi sa sobom. Novinarstvo se već godinama suočava s dubokim promjenama koje su za sobom donijele društvene mreže. Pri tome se nije promijenilo samo novinarstvo već i način na koji ljudi dolaze do vijesti. Možda bi bilo bolje reći, način na koji javnost dolazi do informacija, jer je i sam koncept "vijesti" u dubokoj krizi. Ono što smo nekada poznavali kao koncept "vijesti" danas više ne postoji. Posebno mlade generacije vijest ne doživljavaju na isti način na koji smo to mi činili.

Konzumenti vijesti danas često medijima zamjeraju snobizam, koliziju s vlasti i manjak kredibiliteta ...

- Moje je mišljenje da su građani danas doslovno željni informacija u realnom vremenu, ali način na koji tradicionalni mediji dostavljaju te informacije ne ide ukorak s vremenom u kojem živimo. Odnosno, mediji danas još uvijek rade kako su naučili u prošlosti. S profesionalne strane, novinarstvo često ima tendenciju da okrivljava ljude što ne čitaju ili ne prate vijesti na način na koji su to nekada radili. Moguće da su u pravu, međutim, kakve vijesti prezentirate i kako ih pokrivate? Očito je potrebna nekakva promjena i u načinu na koji funkcioniraju mediji. Građani se često žale kako izbjegavaju vijesti koje mediji danas prenose upravo zbog načina na koji mediji prezentiraju probleme. Pri tome prvenstveno mislim na spektakularizaciju i polarizaciju, nedostatak vjerodostojnosti, transparentnosti ... Dakle, možda bi se mediji uistinu trebali zapitati imaju li problem? Očito postoji i širi društveni kontekst i problem koji leži u tome, ali nisu samo konzumenti vijesti problem već i sama novinarska profesija.

Koje su glavne promjene s kojima se suočavaju mediji i čitatelji?

- Sa sociološkog gledišta, u posljednja dva desetljeća jedna od glavnih promjena koje smo vidjeli jest ta da su građani nekada dobivali vijesti. Nisu ih pak dijelili ili kreirali. Danas je konzument vijesti ujedno i kreator i širitelj vijesti. Paradigma kojoj smo nekada svjedočili posve se izmijenila. Danas ljudi ne žele samo primati vijesti već ih i dijeliti, komentirati ili učiniti što ih je volja s informacijom. Prošlo je vrijeme kada su samo čitali novine. Danas korisnik želi reagirati, komunicirati s drugima, dijeliti i upozoravati članove svog miljea o stvarima koje ga interesiraju ili uzbuđuju. Ova sekundarna reakcija nije postojala u izvornom načinu na koji smo nekada dolazili do informacija. Dakle, velika transformacija u kojoj smo se premjestili s unilateralnog modela komunikacije prema multilateralnom modelu. U okviru ovoga, mediji i novinari više nisu četvrta društvena sila već tu moć sve više moraju dijeliti sa svim sudionicima u društvu.

Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Agencije za elektroničke medije. Agencija za elektroničke medije ne može se smatrati odgovornima za njih.