Pravu težinu ima ona rezolucija o Ukrajini usvojena u Vijeću sigurnosti UN-a, a ne one iz Opće skupštine

U Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku prošlog ponedjeljka, 24. veljače, glasalo se o dvije predložene rezolucije o Ukrajini, obje su dobile većinu glasova, a nekoliko sati kasnije sastalo se i odlučivalo i Vijeće sigurnosti UN-a te izglasalo rezoluciju koja se ipak prilično razlikuje od obje rezolucije usvojene u Općoj skupštini. 

Valja podsjetiti na ono što je bitno, a to je da su rezolucije usvojene u Općoj skupštini neobvezujuće, a one usvojene u Vijeću sigurnosti UN-a, u kojem pet stalnih članica (SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska i Kina) ima mogućnost veta - obvezujuće. Tako je, poslije Drugog svjetskog rata, postavljen taj sustav multilateralnog odlučivanja. 

Istog dana, u ponedjeljak, Vlada Republike Hrvatske pozdravila je usvajanje dviju rezolucija o Ukrajini na treću godišnjicu ruske invazije. 

„Nastavno na principijelnu potporu koju pružamo Ukrajini, i ove godine podržali smo rezoluciju o sveobuhvatnom, pravednom i trajnom miru u Ukrajini, koju je uz Hrvatsku susponzoriralo i niz drugih država. Cijeneći sve napore koji vode trajnom i pravednom miru u Ukrajini, Hrvatska je podržala i prijedlog rezolucije predstavljen od strane Sjedinjenih Američkih Država, uz prateće amandmane poduprte od velikog broja država članica Europske unije. Široka potpora koje su obje rezolucije dobile u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, u skladu s našim konzistentnim stajalištima, još je jedna potvrda promišljene i principijelne vanjske politike hrvatske Vlade u podršci Ukrajini te poštivanju načela međunarodnog prava“, priopćili su iz hrvatske Vlade. 

Dan kasnije, nakon duljeg vremena, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković održao je konferenciju za novinare na kojoj je, među ostalim, govorio o tome kako je Hrvatska pripremala svoj stav za glasanje o rezolucijama u Ukrajini. Prethodno je predsjednik RH Zoran Milanović objavio da je vlada „zauzela stav o spomenutim rezolucijama” prije no što se „konzultirala s predsjednikom”, čime je prekršila ustav koji određuje da su predsjednik i vlada sukreatori vanjske politike. 

Plenković je protumačio da su u Ured predsjednika Republike poslali svoje prijedloge kako bi Hrvatska trebala glasati, a da iz Milanovićevog ureda dva dana nije bilo odgovora na njih, a niti nekog drukčijeg, alternativnog prijedloga, nego je stiglo spomenuto priopćenje. Na presici je opisao zbivanja u Ujedinjenim narodima. 

„Što se tiče samog zbivanja u UN-u, za javnost ta priča nije dovoljno vidljiva svim građanima, ja sam danas objasnio detalje na koalicijskom sastanku, mnogi su tek poslije mog izlaganja shvatili što se u biti događalo. U UN-u postoje dva tijela - jedno je Opća skupština u kojoj su sve članice Ujedinjenih naroda i drugo je Vijeće sigurnosti u kojem je 15 članica - pet stalnih i 10 nestalnih koje se, naravno, rotiraju. Rezolucija koju je izvorno predložila Ukrajina s partnerima, Hrvatska ju je podržala, bila je predviđena da se usvoji u Općoj skupštini. Zašto tamo, zato što je Rusija stalna članica Vijeća sigurnosti i svaku inicijativu koja bi reflektirala stavove koji bi išli u prilog zaštiti žrtve, a to je Ukrajina, Rusija nije dopuštala proteklih nekoliko godina. Hrvatska je s mnogim drugim europskim i transatlantskim partnerima, ne mislim ovdje nužno na SAD, tu rezoluciju podržala. Sudjelovala je u njenom formuliranju i ta je rezolucija prošla. Ono što se dogodilo u noći s petka na subotu jest da je SAD napisao svoju rezoluciju koja je vrlo kratka. Tri paragrafa, jedan operativni, s tri poruke. Prva poruka da treba zaustaviti rusko-ukrajinski konflikt ili sukob. Drugo, da je UN organizacija koja služi za mirno rješavanje sporova i treća, operativna poruka, je da treba osigurati trajni mir. Išla je na Opću skupštinu, a potom na Vijeće sigurnosti … Američka je rezolucija sa svoje tri poruke doživjela amandmane. Sva tri amandmana koje je u Općoj skupštini predložila Francuska su prošla. Pa više nije 'konflikt' nego je 'invazija', valja nazvati stvari pravim imenom, pa se više ne zaboravlja načelo 'teritorijalnog integriteta, cjelovitosti i suvereniteta' pa se onda na kraju kaže da nije samo 'trajni mir' nego 'pravedan, trajni, sveobuhvatan mir'. Tim riječima podrazumijeva i teritorijalnu cjelovitost Ukrajine i mirnu reintegraciju okupiranih teritorija. Nova administracija predsjednika Trumpa u načelu ima dobru namjeru. Žele iskoristiti svoju snagu, svoju težinu na međunarodnoj sceni, zaustaviti daljnje ubijanje vojnika i civila, što svi podržavaju. Ali rješenje koje bi se zaustavilo na primirju, koje ne bi kasnije imalo vrlo detaljan mirovni plan koji bi doveo do teritorijalne cjelovitosti Ukrajine ili integracije okupiranih područja za nas politički ne bi bio dovoljno. Jer bi takva situacija prisilila Ukrajinu na kapitulaciju, nagradila Rusiju kao agresora i to teritorijem i ponizila 99 posto stajališta Zapada o ruskoj agresiji na Ukrajinu zadnje tri godine“, ustvrdio je premijer (dostupno ovdje, od 07:30). 

U kasnijem izlaganju Plenković je konstatirao da isti amandmani koje je Ujedinjeno Kraljevstvo predstavljalo u Vijeću sigurnosti zbog odnosa snaga nisu prošli. 

„Tako da imamo dvije slične rezolucije obje inicirane od Amerike. Jednu dopunjenu s amandmanima koja se u sadržajnom smislu gotovo potpuno približila ukrajinskoj rezoluciji i jednu drugu koja je ogoljena bilo kakvih činjenica i koja otvara prostor za razgovore o miru ab ovo“, rekao je Andrej Plenković (dostupno ovdje, od 20:30).

Ipak, ta rezolucija ima snažniji pravni legitimitet - ona je obavezujuća, time svakako važnija. U vrlo iscrpnom HRT-ovom izvještaju o Plenkovićevoj presici objavljenom na internetskom portalu javne televizije, na kojem je prezentiran i video Plenkovićevog izlaganja - Vijeće sigurnosti nije niti spomenuto. Nije ga spomenuo niti novinar Damir Smrtić koji je vodio HTV-ovu emisiju Otvoreno o temi Ukrajine, Europe i Amerike 25. veljače, a niti sudionici koji su u njemu sudjelovali. Smrtić je samo konstatirao da je u „UN-u prihvaćena rezolucija kojom se osuđuje agresija“ te da su „protiv rezolucije zajedno s Rusijom glasale i Sjedinjene Države“ (emisija dostupna na ovoj poveznici). 

Rezolucija koju su pripremili Kijev i europski partneri, a u kojoj se potvrđuje potpora Ukrajini i njezinom teritorijalnom integritetu dobila je 93 glasa „za“, 18 „protiv“, među kojima i SAD dok je bilo 65 suzdržanih. Konkurentski, američki nacrt rezolucije, koji je uvelike izmijenjen amandmanima europskih zemalja usvojen je s 93 glasa „za“, 8 „protiv“ i 73 suzdržana, među kojima i SAD.

A Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je onu rezoluciju koju je izradio SAD, a koja zauzima neutralan stav o sukobu. U rezoluciji se žali zbog gubitaka života u "rusko-ukrajinskom sukobu", ponavlja se da je svrha UN-a održavanje međunarodnog mira i sigurnosti i mirno rješavanje sporova, te se poziva na brzo okončanje sukoba i trajni mir. Vijeće sigurnosti, koje, kako smo rekli, ima 15 članica, usvojilo je tu rezoluciju SAD-a s deset glasova „za“, dok su Francuska, Britanija, Danska, Grčka i Slovenija bile suzdržane.