Zašto se ne može uspoređivati stopa prijavljenih silovanja u Švedskoj s drugim zemljama

Na rubnom portalu Epoha, 14. srpnja objavljen je članak (arhivirano ovdje) s naslovom „Broj prijavljenih silovanja u Švedskoj i dalje raste“. Kao autor je potpisan Peter Imanuelsen, koji tvrdi da Švedska trenutno ima jednu od najviših stopa prijavljenih silovanja u svijetu i iznosi nedavno objavljene statističke podatke za prethodnu, 2024. godinu: „Čak 10.167 prijavljenih silovanja zabilježeno je 2024. godine - novi rekord i povećanje od 7% u odnosu na 2023. godinu. U usporedbi s 2015. godinom, to je povećanje od 68%.“ Nadalje, navodi se da je ovo ogroman porast u odnosu na 1975. godinu, kada je u Švedskoj bilo prijavljeno 421 silovanja. U tekstu se za trenutno stanje krivi „migrante i politiku otvorenih granica“ što je „uništilo“ tu zemlju. 

Peter Imanuelsen, potpisnik tog teksta, od ranije je poznat po širenju lažnih vijesti. Primjerice njegove tvrdnje o klimatskim promjenama i Svjetskom ekonomskom forumu detaljno su demantirane (vidi ovdje i ovdje). Članak objavljen na Epohi zapravo je prijevod Imanuelsenovog teksta izvorno objavljenog na njegovom blogu The Freedom Corner with PeterSweden. 

Brojke koje se navode u članku su točne, i na prvi pogled čini se da nije riječ o manipulativnom baratanju podacima. Švedsko Nacionalno vijeće za prevenciju zločina (Brå) izvještava kako je u 2024. godini ukupan broj prijavljenih seksualnih prekršaja iznosio 25.879, što predstavlja porast od sedam posto u odnosu na 2023. godinu. Zabilježen je i porast od sedam posto u broju prijavljenih slučajeva silovanja, pri čemu je 10.167 silovanja registrirano u 2024. godini. 

Međutim, članci poput ovog objavljenog na Epohi, iako prenose točne podatke, izostavljaju ključan kontekst. Pravna definicija silovanja i način na koji se ono prijavljuje i bilježi u Švedskoj specifični su i bitno drugačiji od većine drugih zemalja. 

O globalnom problemu nasilja nad ženama i s njim povezanim statistikama već smo pisali, u na ovom mjestu gdje smo dodali ključan kontekst kojeg treba uzeti u obzir kada se barata brojkama koje se tiču švedske stope silovanja. Spomenuto Vijeće (Brå), u Izvješću švedske vlade Vijeću Europe (dostupno ovdje, arhivirano ovdje) napominje kako švedske statistike o zločinima bilježe sve prijavljene događaje kao zločine čak i kada se za neke od njih kasnije ispostavi kako nisu sadržavali elemente kaznenog djela. 

„Više prekršaja iste vrste protiv jedne žrtve u nekim se zemljama vode kao jedan zločin. Za razliku od toga, u švedskoj statistici zločina svaki se prekršaj pod ovim okolnostima broji kao zaseban slučaj. Također, švedske statistike pokušaj kaznenog djela u većini slučajeva broje zajedno s izvršenim kaznenim djelima“, stoji u izvješću.

Trenutno ne postoji univerzalna, međunarodna definicija silovanja kao zločina, kao niti jedinstvena policijska procedura i način bilježenja zločina, te stoga, kako za BBC objašnjava sociologinja Klara Selin iz Brå, nije moguće uspoređivati statistike između zemalja, a dojam da je Švedska jedno od najopasnijih mjesta na svijetu zbog visoke stope silovanja je - pogrešno shvaćanje. 

„U Švedskoj postoji jasna ambicija da se svaki slučaj seksualnog nasilja evidentira zasebno, kako bi bio vidljiv u statistici“, kaže Selin, pa nastavlja: „Na primjer, kad žena dođe na policiju i kaže da ju je muž ili zaručnik silovao gotovo svaki dan tijekom protekle godine, policija mora zabilježiti svaki od tih događaja, što može biti više od 300 prijava. U mnogim drugim zemljama to bi bila samo jedna prijava - jedna žrtva, jedan tip kaznenog djela, jedna evidencija“. 

Drugim riječima, kako se navodi u izvješću Amnesty Internationala iz 2010. godine, (dostupno ovdje, arhivirano ovdje) bilježi se ne samo broj prijavljenih žrtava silovanja, već i broj činova silovanja. Ako je žrtva više puta silovana od strane istog počinitelja tijekom jednog dana, tada će svako pojedinačno silovanje biti zabilježeno. Dakle, dok u većini država statistike bilježe broj žrtava koje su prijavile zločin silovanja (obično jedan slučaj po žrtvi), u Švedskoj se bilježi broj prijavljenih činova silovanja - kojih može biti i nekoliko desetina po žrtvi.

BBC-jev članak objavljen je 2012. godine, i činjenica je da broj prijavljenih silovanja u Švedskoj i tada bio u porastu. Međutim, Selin tvrdi da statistike ne odražavaju veliku epidemiju kriminala, već promjenu u stavovima. Javna rasprava o ovoj vrsti kaznenih djela u Švedskoj podigla je svijest, kaže ona, i potaknula žene da se obrate policiji ako su bile napadnute.

„Glavno objašnjenje je djelomično to što se ljudi češće obraćaju policiji, ali i činjenica da je 2005. godine došlo do reforme zakona o seksualnim deliktima, čime je zakonska definicija silovanja znatno proširena“, objašnjava Selin. Promjena zakona značila je da se, primjerice, slučajevi u kojima je žrtva bila u snu ili alkoholizirana sada uključuju u statistiku, dok su se ranije vodili kao druga kategorija kaznenog djela. 

Stoga, zaključuje BBC, međunarodna usporedba statistike o silovanjima može zavarati. Neke zemlje uopće ne dostavljaju statistike, dok neke bilježe nula prijavljenih slučajeva. Očito je da su žene u nekim zemljama mnogo manje sklone prijaviti napad nego u drugima, a i same prijave se rjeđe službeno evidentiraju. Statističar UN-a Enrico Bisogno kaže da istraživanja sugeriraju kako se u mnogim zemljama policiji prijavljuje tek jedan od deset slučajeva.

U Švedskoj je bilo i daljnjih promjena u zakonodavstvu u odnosu na spomenutu 2012. godinu. Kako piše Švedska agencija za ravnopravnost spolova, Zakon o pristanku, uveden u srpnju 2018. godine, „temeljito mijenja pravni okvir koji se odnosi na seksualne prekršaje, stavljajući pristanak u središte seksualnih odnosa“. Od njegova uvođenja, broj osuđujućih presuda u Švedskoj je porastao, što „dokazuje da se radi o učinkovitom zakonodavnom alatu za pozivanje počinitelja seksualnog nasilja na odgovornost“.

Ukratko, Zakonom o pristanku, ili na švedskom “samtyckeslagen”, promijenjena je definicija silovanja i seksualnih prekršaja, usmjerivši ju na izostanak pristanka. 

„Prema ovom zakonu, svi seksualni činovi zahtijevaju jasan i aktivan pristanak obje uključene strane. Ako pristanak nije dan, čin se smatra kaznenim djelom, bez obzira na to je li bila prisutna sila ili nasilje“, objašnjava Švedska agencija za ravnopravnost spolova. 

Kako navodi Brå, istovremeno je u zakon dodano novo kazneno djelo: silovanje iz nehaja. Silovanje iz nehaja znači da počinitelj nije bio svjestan da druga osoba ne želi sudjelovati, ali je shvatio ili trebao shvatiti da postoji takav rizik. Izmjene zakona dovele su do porasta i broja prijava i broja kaznenih progona za silovanje u usporedbi s razdobljem prije izmjena (vidi ovdje).

Zaključno, brojke o stopi silovanja u Švedskoj koje se navode u Epohinom članku su točne, ali izostavljen je ključni kontekst: vrlo specifičan način prijavljivanja, bilježenja i definiranja silovanja u Švedskoj, koje se razlikuje od većine drugih zemalja. Svaki pojedini prijavljeni čin silovanja bilježi se zasebno, a definicija silovanja mnogo je šira od uobičajene. Stoga je zavaravajuće i manipulativno na temelju dostupnih podataka izvoditi zaključke o Švedskoj kao posebno opasnoj zemlji uslijed velikog broja migranata, ili o „uništenju“ te zemlje.