Tvrdnje koje Boris Havel iznosi u tekstu „Pusa džihad“ ne odgovaraju dostupnim činjenicama
Boris Havel, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, 5. veljače je na portalu Heretica objavio tekst pod naslovom „Pusa džihad“. Veći dio tog teksta posvećen je opisu detalja napada palestinske islamističke organizacije Hamas na izraelska naselja i glazbeni festival Nova, koji se dogodio 7. listopada 2023. godine i u kojemu je prema izraelskim podacima ubijeno oko 1.200 ljudi. Autor iznosi kritiku zapadnih zemalja i njihovih reakcija na izraelsko vođenje rata u Gazi koji je uslijedio nakon Hamasovog napada. On tvrdi da je većina zapadnih liberalnih demokracija – kroz mainstream medije i političke odluke poput priznavanja Palestine i fokusiranja na disproporciju izraelskog odgovora – okrenula pažnju od stvarnih džihadističkih zločina i omogućila da Hamasovi ciljevi postanu „isplativi“ u međunarodnoj politici. U hrvatskom kontekstu, autor također kritizira Srpsko narodno vijeće (SNV), odnosno bivšeg predsjednika SNV-a Milorada Pupovca te „raznu antifu“, koju, prema njemu, ujedinjuje bezrezervna podrška Palestini. Havel ih skupno naziva nadimkom „Pusa“, a kritizira zbog toga što, kako tvrdi, istovremeno iskazuju suosjećanje za žrtve Holokausta i, navodno, podržavaju političke stavove koji relativiziraju ili opravdavaju džihadističko nasilje.
U tekstu je iznesena velika količina informacija, a u ovom tekstu ćemo se fokusirati na tri tvrdnje koje smo podvrgli činjeničnoj provjeri. Najprije provjeravamo Havelov navod da je među onima koji su preživjeli Hamasov napad na festival Nova njih više od pedesetoro počinilo samoubojstvo. Zatim provjeravamo navode da je većina ubijenih Palestinaca pripadala džihadističkim skupinama, dok na kraju utvrđujemo točnost teze da samo u Hrvatskoj „antife“ obilježavaju Holokaust.
Havel u tekstu tvrdi da je među onima koji su preživjeli pokolj (na festivalu Nova, op.a.) „zbog PTSP-a i traume više od pedesetero njih počinilo samoubojstvo“.
Ova se tvrdnja pojavljuje u javnom prostoru još od travnja 2024. godine i nije točna. Demantirao ju je, među ostalima, The Jewish Chronicle, najstarije kontinuirano izdavane židovske novine na svijetu, ali i izraelsko Ministarstvo zdravstva. Tvrdnju o tolikom broju samoubojstava iznio je jedan od preživjelih posjetitelja festivala koji je 7. listopada bio meta napada Hamasa, nakon čega se informacija proširila medijima, a prenijeli su je i neki hrvatski mainstream mediji (vidi ovdje i ovdje).
Izraelsko ministarstvo u svom je priopćenju tim povodom navelo sljedeće: „Izneseni podaci o broju samoubojstava i broju hospitaliziranih među preživjelima festivala Supernova nisu poznati Ministarstvu zdravstva ni zdravstvenom sustavu te nisu točni“.
Dr. Gilad Bodenheimer, ravnatelj odjela za mentalno zdravlje ministarstva, također je naglasio da ta brojka „nije točna“ i da „glasine o broju samoubojstava i broju hospitalizacija među preživjelima masakra na festivalu Nova nisu istinite“.
„Znamo za samo nekoliko slučajeva samoubojstva. Moramo biti oprezni s brojkama koje mogu nanijeti javnu štetu“, izjavio je Bodenheimer.
Prema Bodenheimeru, ministarstvo je provjerilo podatke s grupama koje liječe preživjele s festivala, kao i s fondacijom Tribe of Nova, koja je osnovana nakon masakra, te nije pronašlo nikakvu osnovu za tu tvrdnju.
I krajem 2024. godine u javnosti se navodila brojka od 53 preživjele osobe s festivala Nova koje su počinile suicid. Iznio ju je izraelskim medijima brat Shirel Golan, djevojke koja je preživjela festival, a koja je u listopadu 2024. godine počinila samoubojstvo.
„Iako viralna izvješća o desecima samoubojstava među preživjelima Nove nisu utemeljena, preživjeli, njihove obitelji i zagovornici mentalnog zdravlja kažu da se Izrael suočava s krizom kada je u pitanju mentalno zdravlje onih koji su preživjeli polja smrti na Novoj“, piše Jewish Telegraphic Agency (JTA) u tekstu naslovljenom „Viralne statistike o samoubojstvima preživjelih s festivala Nova nisu potkrijepljene, ali svi se slažu da su oni u krizi“.
Izraelsko Ministarstvo zdravstva je nakon toga dnevnom listu Haaretz potvrdilo da je na temelju njihove evidencije, do listopada 2024. godine smrt Shirel Golan jedini potvrđeni slučaj samoubojstva među preživjelima s festivala Nova.
I Efrat Atun, izvršna direktorica SafeHearta, organizacije koju su osnovali volonteri terapeuti nakon napada 7. listopada s ciljem liječenja više od 3.000 preživjelih s festivala Nova, rekla je da zna samo za samoubojstvo Shirel Golan. Dodala je kako je ranije na saslušanju u Knessetu osudila jednog zastupnika zbog izjave da je u zajednici Nova bilo više od deset samoubojstava, nazvavši to „neodgovornim“. Povodom tog saslušanja, ministarstvo zdravstva je izdalo još jedno priopćenje, navodeći da podaci o samoubojstvima nisu točni.
Godinu dana kasnije zabilježen je i drugi javnosti poznat slučaj samoubojstva osobe koja je preživjela festival Nova dogodio se u listopadu prošle godine kada si je 30-godišnji Roei Shalev oduzeo život u gradu Netanja u središnjem Izraelu.
„Shalev je druga osoba koja je preživjela masakr na glazbenom festivalu Nova koja si je oduzela život“, izvijestio je tada izraelski list Haaretz.
Jedna studija procijenila je da je više od pola milijuna Izraelaca u riziku od razvoja PTSP-a, dok je druga utvrdila brojku od 30.000. Profesor Yair Bar-Haim, voditelj novog Nacionalnog centra za traumatski stres i otpornost na Sveučilištu u Tel Avivu, predviđa da će, među Izraelcima, PTSP uzrokovan ovim ratom trajati „desetljećima, najmanje 30 godina“.
Nadalje, Havel u svom tekstu tvrdi kako je većina Palestinaca ubijenih tijekom rata u Gazi „pripadala džihadističkim skupinama ili su ih te skupine koristile kao živi štit“.
No, zajednička istraga britanskog Guardiana, izraelsko-palestinske publikacije +972 Magazine i portala na hebrejskom Local Call dovela je do objave podataka iz povjerljive baze izraelske vojne obavještajne službe koji pokazuju da je pet od šest Palestinaca koje su ubile izraelske snage u Gazi bilo civilno stanovništvo. Do svibnja 2025. godine, 19 mjeseci nakon početka rata, izraelski obavještajni dužnosnici naveli su 8.900 imenovanih boraca Hamasa i Palestinskog islamskog džihada kao mrtve ili „vjerojatno mrtve“. U istom razdoblju, prema zdravstvenim vlastima u Gazi, u izraelskim napadima ubijeno je 53.000 Palestinaca. Ova brojka ne razlikuje borce od civila, međutim, budući da su borci navedeni u izraelskoj obavještajnoj bazi činili samo 17 posto ovog ukupnog broja ubijenih, Guardian je zaključio da je 83 posto ubijenih bilo civilno stanovništvo.
„Taj omjer civila i boraca među ubijenima iznimno je visok za moderno ratovanje, čak i u usporedbi sa sukobima poznatima po neselektivnom ubijanju, uključujući građanske ratove u Siriji i Sudanu“, navodi Guardian.
Također, Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) 8. studenoga 2024. godine objavio je opsežno izvješće u kojemu je ustanovljeno da veliku većinu žrtava rata u Gazi čine osobe stradale u napadima na stambene objekte. Prema tom izvješću, žene i djeca čine 70 posto potvrđenih smrtnih slučajeva u napadima na stambene zgrade (vidi ovdje i ovdje). Ovakav postotak upućuje na iznimno visok udio civila među ukupnim brojem ubijenih.
Izraelsko-palestinski časopis +972 Magazine analizira kako je izraelska vojska koristila umjetnu inteligenciju za generiranje listi meta, pri čemu je toleriran visok broj civilnih žrtava po jednom militantu. Na početku rata vojnim je zapovjednicima bilo dopušteno gotovo bez ograničenja oslanjati se na liste meta koje je izradio AI program, bez detaljne provjere razloga zašto je netko uvršten na listu ili vjerodostojnosti obavještajnih podataka na kojima su se liste temeljile. Zbog takvog pristupa, izraelski zračni napadi u prvim tjednima rata usmrtili su tisuće Palestinaca, većinom civila - među njima velik broj žena i djece - koji nisu bili izravno uključeni u borbe.
Pored toga, Izraelske obrambene snage (IDF) potvrdile su nedavno da je u pojasu Gaze smrtno stradalo oko 70.000 osoba što je slično broju koji navodi Ministarstvo zdravstva Gaze, koje djeluje pod upravom Hamasa. Istovremeno, izraelske vojne procjene prije 7. listopada 2023. godine govorile su o postojanju oko 30.000 pripadnika Hamasa na području Gaze. IDF je javno tvrdio da je ubio 22.000 Hamasovih boraca, a prije četiri mjeseca procijenio je da Hamas još uvijek ima oko 20.000 vojnika, jer je u međuvremenu regrutirao nove vojnike. Dakle, i u ovoj računici se pokazuje da većina žrtava nikako ne mogu biti džihadističke skupine.
Što se tiče Hamasove taktike korištenja živih štitova, postoje različite analize. Prema Međunarodnom kaznenom sudu, ratni zločin korištenja ljudskih štitova podrazumijeva „korištenje prisutnosti civila ili drugih zaštićenih osoba kako bi se određene točke, područja ili vojne snage učinile imunima na vojne operacije“.
Izvješće NATO Centra izvrsnosti za strateške komunikacije navodi da Hamas ima dugu povijest postavljanja vojnih sredstava, poput raketnih lansera i zapovjednih centara, blizu ili u stambenim područjima, školama i bolnicama kako bi odvratio napade.
Amnesty International zabilježio je da su u prošlim konfliktima palestinske militantne grupe ispaljivale rakete iz stambenih područja, ali nije pronašao dokaze da je Hamas koristio tu taktiku u posljednjem ratu u Gazi.
Izraelski list Haaretz objavio je svjedočanstva vojnika o tome kako je sama izraelska vojska u nekim slučajevima koristila palestinske civile kao ljudske štitove za pregled tunela i zgrada.
Dostupni podaci izraelskih institucija, međunarodnih organizacija i neovisnih medija, dakle, ne podupiru tvrdnju da je većina ubijenih Palestinaca u Gazi pripadala džihadističkim skupinama ili bila korištena kao živi štit. Naprotiv, više izvora upućuje na to da su većinu žrtava činili civili, uključujući velik broj žena i djece, što Havelovu tvrdnju čini neutemeljenom na dostupnim činjenicama.
Naposljetku, provjeravamo i Havelovu tvrdnju da samo u Hrvatskoj, i nigdje drugdje u svijetu, „antife“ obilježavaju Holokaust. Prema Havelu, takozvana Pusa („Pupovčevi Srbi i antife“) „lamentira nad sudbinom Židova ubijenih prije osamdeset godina, i nad sudbinom ubojica Židova danas. Takvo što vjerojatno se nije dogodilo nigdje drugdje na svijetu. Antife u koaliciji s 'Free Palestine' aktivistima u Stockholmu, Parizu, Londonu ili New Yorku ne obilježavaju sjećanja na Holokaust“.
No, postoje i drugi takvi primjeri. Upravo jedna takva „koalicija“ zabilježena je 26. siječnja prošle godine u Berlinu. Anarhistički i ljevičarski propalestinski aktivisti, uključujući organizaciju „Anarchists 4 Palestine“, sudjelovali su na obilježavanju Dana sjećanja na Holokaust, koje su organizirale židovske mirovne skupine („Jüdische Stimme für gerechten Frieden in Nahost“ – „Židovski glas za pravedan mir na Bliskom istoku“)(vidi ovdje i ovdje). U svojim su govorima sjećanje na Holokaust uokvirili unutar šire kritike rasizma, autoritarizma i izraelske politike prema Palestini. Govor kojim su odali počast žrtvama Holokausta završili su riječima: „Free Palestine“.
U ovom kontekstu može se navesti i priopćenje članova propalestinske židovske organizacije „Jewish Voice for Peace“, poslano za Dan sjećanja na Holokaust 2024. godine. Priopćenje, koje su pisali članovi ove organizacije, potomci preživjelih Holokausta, navodi da izraelska vlada manipulirala traumom Holokausta.
„Kao potomci, zgroženi smo što se sjećanje na naše pretke koristi kako bi se opravdao isti oblik užasa koji se nanosi drugima“, navodi se u priopćenju.
Zaključno, provedena činjenična provjera pokazuje da su tri tvrdnje Borisa Havela u tekstu „Pusa džihad“ netočne. Navodi o više od pedeset samoubojstava među preživjelima festivala Nova demantiralo je i samo izraelsko Ministarstva zdravstva, dok dostupni podaci izraelskih i međunarodnih izvora opovrgavaju tvrdnju da su većina ubijenih u Gazi bili pripadnici džihadističkih skupina. Također, i tvrdnja o jedinstvenosti hrvatskog konteksta u obilježavanju Holokausta pokazala se netočnom. U Havelovom tekstu se tvrdnje iznose bez pouzdane potvrde, dok se relevantni međunarodni izvori, uključujući i one službenog Izraela, zanemaruju, što je pristup koji ne doprinosi razumijevanju složenog sukoba, već produbljuje polarizaciju i potiče širenje dezinformacija.
