Smatra li se u Britaniji kaznenim djelom isticanje britanske zastave, dok se dopuštaju palestinske i pakistanske?
U članku objavljenom na rubnom portalu Epoha tvrdi se da se u Velikoj Britaniji isticanje britanske ili engleske nacionalne zastave počelo smatrati kaznenim djelom, dok se dopušta „praktički neograničeno isticanje palestinske ili pakistanske zastave“ (arhivirano ovdje). Navodi se primjer Ryana Bridgea, organizatora akcije isticanja britanskih i engleskih zastava diljem Britanije koji je optužen za 14 kaznenih djela. Spominje se i slučaj uklanjanja britanskih i engleskih zastava s ulica Birminghama te sudski nalog izdan u Oxfordshireu kojim se zabranjuje pričvršćivanje zastava na svjetiljke.
Ryan Bridge suosnivač je skupine „Raise the Colours“, koju novinska agencija Reuters navodi u kontekstu krajnje desnog i antimigrantskog aktivizma. Ova skupina diljem Engleske postavlja zastave Ujedinjenog Kraljevstva i Engleske na stupove javne rasvjete i drugu uličnu infrastrukturu.
Bridge je doista optužen za niz kaznenih djela. Međutim, iz načina na koji je Epoha predstavila slučaj može se steći dojam da se Bridgea u recentnim slučajevima tereti prvenstveno zbog samog postavljanja zastava. No, dostupne informacije o optužnici to ne potvrđuju. Optužbe se odnose na konkretne incidente i, između ostaloga, uključuju prijeteće ponašanje, uznemiravanje na rasnoj osnovi te napad. Istodobno, sudski spisi pokazuju da su barem neki raniji incidenti zbog kojih je Bridge bio uhićen bili povezani s akcijama postavljanja zastava. To, međutim, nije isto što i tvrdnja da je samo postavljanje zastava predmet tih kaznenih optužbi.
U srpnju je Vijeće grofovije Oxfordshire ishodilo sudsku zabranu Visokog suda kojom se zbog sigurnosnih razloga, neovlaštenog ulaska na tuđi posjed i ometanja prometa zabranjuje neovlašteno postavljanje zastava na javnim prometnicama ili u njihovoj blizini. Zabrana je povezana s nizom incidenata u koje su uključene osobe iz organizacije „Raise the Colours“, uključujući i samog Ryana Bridgea.
Važno je istaknuti da se zabrana ne odnosi na osobe koje žele isticati zastave na vlastitom privatnom posjedu. Vijeće grofovije Oxfordshire priopćilo je da „s ponosom“ ističe zastave Ujedinjenog Kraljevstva i Engleske na sjedištu grofovije te da „u potpunosti“ podržava pravo stanovnika da ističu vlastite zastave.
„Problem nije zastava“, ističe u priopćenju čelnik Vijeća, već „nezakonito ponašanje“ članova skupine „Raise the Colours“ koje je „ljude dovelo u opasnost i gotovo godinu dana izazivalo strah u našim zajednicama“.
Gradsko vijeće Birminghama doista je tražilo sudsku zabranu kako bi spriječilo članove „Raise the Colours“ da postavljaju zastave. Tražena zabrana ne odnosi se isključivo na englesku i britansku, nego na sve zastave, odnosno na neovlašteno pričvršćivanje predmeta na javnim prometnim površinama. Britanske i engleske zastave nisu posebno izdvojene niti su predmet zasebne zabrane.
Glasnogovornik Gradskog vijeća Birminghama rekao je za The Telegraph da se sudska zabrana „ne odnosi na sprječavanje ljudi da ističu zastave“, već na „neovlašteno postavljanje“ na javnoj imovini. Dodao je da vijeće ne nastoji spriječiti ljude da „ističu zastave na vlastitom posjedu“.
Fact check agencije Reuters također navodi da Gradsko vijeće Birminghama nastoji zabraniti neovlašteno pričvršćivanje zastava u blizini prometnica, a ne uvesti opću zabranu isticanja nacionalnih zastava.
Vlada Ujedinjenog Kraljevstva u svom službenom priručniku o isticanju zastava spominje da su „zastave tipično britanski način izražavanja radosti i ponosa - one su simboli koji bude snažne emocije, mogu ojačati lokalni i nacionalni identitet, pridonijeti povezanosti zajednice i iskazivanju građanskog ponosa“. Potiče takvo izražavanje ponosa dodajući kako želi vidjeti što više istaknutih zastava, osobito zastave Ujedinjenog Kraljevstva, kao simbol nacionalnog ponosa, te sugerira isticanje zastave Ujedinjenog Kraljevstva na svim vladinim zgradama tijekom cijele godine. Također, navodi kako za zastavu Ujedinjenog Kraljevstava, kao ni za druge nacionalne zastave, nije potrebno službeno odobrenje lokalnog tijela nadležnog za prostorno planiranje, pod uvjetom da postoji dopuštenje vlasnika zemljišta i da su ispunjeni ostali sigurnosni uvjeti.
Dakle, građani na privatnom posjedu smiju postaviti bilo koju nacionalnu zastavu bez traženja odobrenja. Novčana kazna se prema članku 132. Zakona o prometnicama (Highways Act 1980.) iz 1980. godine ne odnosi posebno na zastave, nego na neovlašteno pričvršćivanje predmeta ili ispisivanje različitih oznaka na prometnicama i objektima uz njih; zastave su samo jedan od predmeta na koje se ta odredba može primijeniti. U spomenutom članku propisuje se da „osoba koja, bez dopuštenja nadležnog tijela za određenu prometnicu ili bez drugog zakonskog ovlaštenja ili opravdanog razloga, oslikava ili na drugi način ispisuje ili pričvršćuje bilo kakvu sliku, slovo, znak ili drugu oznaku na površini prometnice ili na stablu, objektu ili građevini na prometnici ili uz nju, čini kazneno djelo i može biti kažnjena novčanom kaznom“. Ovaj zakon lokalnim vlastima nalaže zakonsku obvezu održavanja prometnica pod njihovom nadležnošću te propisuje da nadležno tijelo smije ukloniti predmete koji su pričvršćeni bez prethodnog dopuštenja.
Zaključno, činjenična provjera ne potvrđuje tvrdnju da je isticanje britanskih i engleskih zastava u Engleskoj postalo kazneno djelo. Ograničenja u Birminghamu i Oxfordshireu odnose se na neovlašteno postavljanje zastava i drugih predmeta na javnu infrastrukturu, bez obzira na njihov sadržaj ili nacionalni simbol, dok je isticanje zastava na vlastitom posjedu dopušteno. Jednako tako, za palestinske ili pakistanske zastave ne postoji nikakva iznimka koja bi ih stavljala u povoljniji položaj od britanskih ili drugih nacionalnih zastava. Naprotiv, službeni britanski propisi nacionalne zastave bilo koje države svrstavaju u istu kategoriju zastava za koje nije potrebno posebno odobrenje lokalnog tijela za prostorno planiranje, uz jednake opće uvjete. Tvrdnja da se jedne nacionalne zastave kriminaliziraju, a druge dopuštaju, stoga ne proizlazi iz provjerenih činjenica, nego iz načina na koji su pojedinačni slučajevi predstavljeni i povezani u članku.
