Jesu li Hrvati zaista najsportskija nacija na svijetu?
Pred nama su dva velika sportska natjecanja, od kojih prvo – Europsko prvenstvo u nogometu – starta već u petak, 14. lipnja, a potom i drugo najveće svjetsko sportsko natjecanje – Ljetne olimpijske igre – u Parizu koje će trajati od 26. srpnja do 11. kolovoza. Kao i uvijek, očekivanja od hrvatskih sportaša i sportašica su velika, no često podliježu pritisku mita da su Hrvati i Hrvatice najsportskija nacija na svijetu, što je tvrdnja koja se periodično pojavljuje u medijima (na primjer ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje ili ovdje). No, jesu li Hrvati zaista najsportskija nacija na svijetu?
Dobar pregled za ovu tematiku daje internetski portal Greatest Sporting Nation (GSN) koji pomnim statističkim izračunom daje točne informacije o najuspješnijim sportskim nacijama. Njihov model funkcionira tako što se statistički analizira broj ostvarenih priznanja sportskih ekipa i individualaca iz svake države, te se oni potom pretvaraju u uspjeh „per capita“, odnosno uspjeh se procjenjuje na temelju broja stanovnika svake pojedine države. Inače, na GSN –u postoje dvije kategorije - Global Cup i Per Capita Cup. Mjere se uspjesi u kalendarskoj godini, a boduju se nastupi nacionalnih timova i pojedinaca koji predstavljaju svoje zemlje u svim olimpijskim sportovima, i ljetnim i zimskim, što znači da se boduju nastupi u ukupno 71 sportu.
Gledajući u posljednjih pet godina, najsportskija nacija na svijetu su definitivno Norvežani koji su u posljednje četiri godine čak tri puta bili prvi na ovoj ljestvici, a jedini put kada nisu, što se dogodilo 2021. godine, s trona su ih skinuli – Slovenci!
Ukoliko pogledamo gdje je tu Hrvatska, onda vidimo da je njen najbolji plasman bio drugo mjesto 2022. godine ponajviše zahvaljujući poznatom svjetskom fenomenu zvanom nogomet. Uz nogomet, značajne bodove je Hrvatska dobivala i zbog uspjeha u taekwondou u kojem je na Europskom prvenstvu osvojila čak osam medalja - dva zlata, jedno srebro i pet bronci - te jedno zlato i jednu broncu na Svjetskom prvenstvu. Dobrom plasmanu doprinijelo je i polufinale Davis Cupa, ali i igre Nikole Mektića i Mate Pavića koji su drugu godinu zaredom bili jedan od najboljih svjetskih teniskih parova. Također, bilježeni su značajni uspjesi u judu, vaterpolisti su se na Europskom prvenstvu u Splitu popeli na najviše postolje, a Sandra Perković (sada Elkasević) stigla do šeste pobjede u nizu na europskim prvenstvima u bacanju diska, te do drugog mjesta na svjetskom prvenstvu. Među ostalim uspjesima hrvatskih sportašica i sportaša, svoje prvo europsko zlato te je godine osvojio i Filip Mihaljević kod bacača kugli.
Lani i 2021. godine Hrvati su bili 12., odnosno 11., dok 2020. godine nisu ušli među prvih 26 zemalja. Ako se usporedimo sa susjedima i pogledamo, primjerice, Slovence u posljednje četiri godine oni su tri puta bili treći i jednom prvi. Srbi su također posljednjih godina završavali među prvih deset – 2023. godine bili su osmi, 2022. deseti te 2021. – sedmi.
Uvid u statističke izračune jasno pokazuje kako ne treba podilaziti mitomaniji i uzdizati plasman hrvatskih sportaša u nebesa, ali valja biti pohvalan prema rezultatima hrvatskog sporta, posebice uzevši u obzir uvjete u kojima se postižu izvanredni rezultati.
Inače, u protekloj godini u prvih deset nacija, uz već spomenute Norvešku, Sloveniju i Srbiju, bili su redom Latvija, Novi Zeland, Švedska, Jamajka, Švicarska, Danska i Litva.
No, ako pogledamo širu sliku i zađemo na teren javnog zdravlja tada je situacija sve samo ne bajna. Naime, kada usporedimo situaciju s bolestima koje su izravno vezane uz kretanje odnosno nekretanje, a tiču se debljine, onda vidimo da se Hrvatska nalazi na nezahvalnoj poziciji. Kako ističe prof.dr.sc. Davor Štimac, predsjednik Hrvatskog društva za debljinu, posljednji podaci pokazuju da je Hrvatska u samom vrhu Europe prema broju osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, jer je čak 65 posto Hrvata pretilo, žena 58, a muškaraca čak 73 posto.
„Jedan od glavnih čimbenika je sve manje kretanje ljudi. To je jedna od najvećih promjena posljednjih godina, posebno uslijed pandemije, kada su se ljudi zatvorili u kuće i slabije se kretali. Mnogi od njih radili su od kuće, a djeca neko vrijeme nisu išla u školu. Drugi razlog je pogrešan sustav prehrane uzrokovan brzim načinom života. Preskače se doručak, a hrana koja nam se nudi je izuzetno kalorična. Primjerice, razlike uslijed globalizacije između načina prehrane u sjevernoj Hrvatskoj i na Mediteranu su nestale. Svi se hrane podjednako, što ukazuje na to da distribucija unutar zemlje više ne postoji u smislu da su oni koji žive na Mediteranu mršaviji. Zadnje analize pokazale su da su djeca na Mediteranu deblja od djece na kopnu Hrvatske. Dakle, potpuna globalizacija", rekao je Štimac
Da je tome doista tako potvrđuje Akcijski plan za prevenciju debljine od 2024. do 2027. godine.
„Podaci dobiveni istraživanjem 'Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2018./2019.', pokazuju da u RH 63,3 % djece u dobi između 8,0 i 8,9 godina ima normalnu tjelesnu masu, 20,2 % prekomjernu tjelesnu masu, 14,8 % debljinu, a 1,6 % djece pothranjeno je. Svako treće dijete u RH, njih 35,0 %, ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. Prekomjernu tjelesnu masu ima 19,2 % dječaka i 21,2 % djevojčica, a debljinu ima 17,8 % dječaka i 11,9 % djevojčica (…) Kad govorimo o prevalenciji debljine u djece u europskoj regiji SZO-a, RH je zajedno s Mađarskom i Turskom u samom vrhu s predviđenih 19 % djece u dobi od 5 do 19 godina koja će živjeti s debljinom u 2030. godini (…) RH i Malta nalaze se na prvom mjestu u Europskoj uniji po udjelu odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom. Gledano po spolu, najveći je udio muškaraca i žena s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom u EU-u iz RH, 73,2 % muškaraca i 58,5 % žena“, stoji u Akcijskom planu za prevenciju debljine od 2024. do 2027. godine.
Zaključimo, uz zasluženo vrednovanje sportskih rezultata po kojima je Hrvatska globalno poznata, treba skrenuti i pozornost na lošu zdravstvenu sliku nacije.
