Je li Ivan Turudić uistinu nelegalno izabran?
Sudac Visokog kaznenog suda RH Ivan Turudić izabran je prošlog tjedna u Hrvatskom saboru za glavnog državnog odvjetnika RH. Uoči izbora hrvatski predsjednik Zoran Milanović iznio je na konferenciji za novinare navode iz izvještaja Sigurnosno-obavještajne agencije 2015. godine o tome da se Turudić, tada predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, te godine, tajno vozio u automobilu s osumnjičenim Zdravkom Mamićem koji je netom ranije uz jamčevinu izišao iz pritvora. Nakon toga nekoliko dana zaredom Jutarnji list je objavljivao kompromitirajuće poruke između Turudića i Josipe Pleslić (bivše Rimac), a potom je još poruka izašlo i u 24 sata.
Za Turudića je u Saboru glasalo 78 zastupnika. Osim HDZ-ovih zastupnika za njega su glasali i njihovi koalicijski partneri - Milorad Pupovac, Furio Radin i ostali zastupnici manjina (osim Borisa Miloševića) te Milan Vrkljan iz Pravedne Hrvatske i Ante Prkačin iz Hrvatskog bila.
U javnim istupima oporba zamjera Turudiću višegodišnji prijateljski odnos sa Zdravkom Mamićem, bjeguncem u BiH od zatvora u Hrvatskoj, zbog čega je suđenje Mamiću moralo biti premješteno u Osijek, ali i bivše prijateljevanje s poduzetnikom Zoranom Pripuzom te dakako, bliski odnos s Josipom Rimac koja je uhićena 2020. godine, osumnjičena za 50-ak kaznenih djela, a poslije četiri godine nije još podignuta niti jedna optužnica. Treći veliki mogući sudski proces, onaj u slučaju Agrokor, također je problem jer je Turudić kao sudac Visokog kaznenog suda u studenom 2023. godine presudio da je vještačenje u tom slučaju DORH-ov nezakoniti dokaz, zbog sukoba interesa vještaka, a sada tom DORH-u dolazi na čelo.
Ono što oporba stalno ističe je da je Ivan Turudić na sjednici Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora 17. siječnja gdje je predstavljao svoj program, odgovarajući na pitanja lagao o svom odnosu s Josipom Rimac, tvrdeći da ju je jednom primio u svom uredu na pet minuta i da joj nije davao nikakve informacije o sudskim predmetima te da „nije stigla ni kavu popiti“.
Poruke koje su objavljene pokazuju drukčije od onoga što Turudić govori. U 2020. godini se s Josipom Rimac sastao barem tri puta i iz objavljenih njenih poruka s nekim drugim osobama može se zaključiti da joj je davao neke informacije pa čak i procjenu o tome hoće li ona biti uhićena.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković je ono što je oporba otvoreno nazivala laganjem relativizirao pa, po njemu, Turudić nije lagao nego je bio „reduciran u izričaju“. To je odmah postala glavna pošalica na društvenim mrežama.
Predsjednik Republike Zoran Milanović je u nedjelju u velikom intervjuu za N1, među ostalim, rekao da Turudić još uvijek može biti zaustavljen i da je u Saboru izglasan „nelegalno i protuzakonito“ jer nije sigurnosno provjeren.
Milanović je obrazlagao da je premijer Plenković imao zakonsku osnovu da zatraži novu sigurnosnu provjeru za Turudića, ali ju nije zatražio. Dakle, Turudić, čovjek koji nije iz sustava Državnog odvjetništva se javio na javni poziv. Javni poziv je raspisalo Državno odvjetničko vijeće prema Zakonu o Državnom odvjetničkom vijeću. Javile su se četiri osobe, dvojica iz sustava i dvojica izvan državnoodvjetničkog sustava. Jedan od njih, odvjetnik Mladen Dragičević nikad nije imao nikakvu sigurnosnu provjeru, rekao je Milanović. A Turudić je krajem 2023. godine potpisao suglasnost da pristaje na novu, posebnu provjeru. Da razjasnimo, imao je tri provjere dosad - posljednja je bila 2019. godine - no, bile su to sigurnosne provjere za suca.
„Javni poziv za podnošenje prijava za imenovanje na dužnost Glavnog državnog odvjetnika raspisan je 29. studenog 2023. …Jedan od uvjeta koji je Državno odvjetničko vijeće postavilo kandidatima je da kandidat koji u trenutku prijave na poziv ne obnaša državnoodvjetničku dužnost, prijavi treba priložiti vlastoručno potpisanu suglasnost za provođenje sigurnosne provjere iz članka 58. stavka 5. Zakona o državnoodvjetničkom vijeću. To je ona prijava koju mora svaki zamjenik državnog odvjetnika i Glavnog državnog odvjetnika proći. Analogijom, prema članku 22. Zakona o državnom odvjetništvu može se imenovati osoba koja ispunjava opće i posebne uvjete, to su uvjeti za koje se daje osobno pisana suglasnost“, kazao je Milanović. Dodao je da Državnoodvjetničko vijeće u ovom slučaju administrira za Vladu i da kažu - ne bude li osobno pisane suglasnosti - to ide u koš. Vlada ili Sabor, smatra Milanović, može, odnosno treba zatražiti provjeru.
Zakon o državnoodvjetničkom vijeću u članku 58. propisuje postupak imenovanja zamjenika Glavnog državnog odvjetnika RH pa u stavku 5. precizira da će „prije donošenja odluke o imenovanju Vijeće nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji podnijeti zahtjev za provedbu temeljne sigurnosne provjere za kandidate iz stavka 4. ovoga članka koji ne obnašaju državnoodvjetničku dužnost.“ Ukoliko kandidat odbije dati takvu suglasnost, on otpada, ne može biti zamjenik Glavnog državnog odvjetnika.
To se, dakle, odnosi na zamjenike. Ali, zato Zakon o državnom odvjetništvu u članku 22. precizira: „Za Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske može se imenovati osoba koja ispunjava opće i posebne uvjete za imenovanje za zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.“ Dakle, uvjeti koji vrijede za zamjenika Glavnog državnog odvjetnika vrijede i za Glavnog državnog odvjetnika. Iz ovoga se nameće logika da kandidati koji su izvan sustava DORH-a moraju biti sigurnosno provjereni.
No, s druge strane, to da Vlada ili Sabor mogu ili moraju zatražiti novu sigurnosnu provjeru za kandidata za glavnog državnog odvjetnika koji je izvan DORH-a, što bi po logici stvari, zahtijevala dva spomenuta zakona koje navodi Milanović - nigdje izričito ne piše. A od Državnoodvjetničkog vijeća se ne bi moglo očekivati da ono zatraži novu provjeru, jer ono niti imenuje niti razrješava Glavnog državnog odvjetnika.
U prepisci s Uredom Predsjednika RH, iz Ureda Vlade RH su prošlog tjedna priopćili da predsjednik Vlade nema ovlast tražiti novu sigurnosnu provjeru, nego je s obzirom na važnost dužnosti Glavnog državnog odvjetnika, prije donošenja odluke, zatražio rezime dosadašnjih sigurnosnih provjera Ivana Turudića 2009., 2014. i 2019. godine.
Dakle, zadnja je provjera bila prije pet godina, a sada iz objavljenih poruka koje je Turudić razmjenjivao s Josipom Rimac znamo da su se oni sastajali nekoliko puta i u siječnju 2020. godine nakon posljednje sigurnosne provjere. Bilo bi, stoga, očekivano da bi nova sigurnosna provjera obavještajne agencije notirala i tu „opasnu vezu“, a potencijalno i neke druge kompromitirajuće veze.
Ono što je jasno iz ovog slučaja jeste kako je logično tumačenje da je Turudić trebao biti podvrgnut novoj sigurnosnoj provjeri, ali i da niti jedan zakon takvu provjeru najizričitije ne traži. Stoga se slučaj našao u sivoj zoni, odnosno u nelogičnosti zakonskih procedura, što upozorava da se u budućnosti oni moraju jasnije definirati.
