Glasanje Hrvatske i Srbije na Eurosongu ponovno je potaknulo tenzije i dezinformacije – što zapravo pokazuju podaci?

Veliko finale ovogodišnjeg, 70. izdanja Eurosonga održano je u proteklog vikenda u Beču, a u konkurenciji 25 zemalja, pobjedu je odnijela Dara iz Bugarske s pjesmom „Bangaranga“. Hrvatske predstavnice, sastav Lelek, s pjesmom „Andromeda“ natjecanje su okončale na 15. mjestu, s ukupno 124 boda – 71 od publike i 53 od žirija. Srpski predstavnici, bend Lavina, s pjesmom „Kraj mene“ završio je dva mjesta niže, na 17. mjestu, s 90 bodova – 52 od publike i 38 od žirija.

Osim samog glazbenog dijela natjecanja, najviše rasprava i reakcija iz godine u godinu izaziva upravo eurovizijski sustav glasanja, koji kombinira glasove publike (televoting) i glasove nacionalnih stručnih žirija. U hrvatskim i srpskim medijima, kao i na društvenim mrežama, posebnu pozornost izazvalo je međusobno glasanje ovih dviju zemalja. Hrvatski žiri srpskim je predstavnicima dodijelio maksimalnih 12 bodova, dok srpski žiri hrvatskim predstavnicama nije dao nijedan bod. Istovremeno hrvatska i srpska publika međusobno su razmijenile maksimalnih 12 bodova. 

Inače, tijekom televizijskog prijenosa javno se posebno naglašavaju bodovi stručnih žirija svake zemlje, dok detaljni nacionalni rezultati glasova publike obično postaju dostupni tek nakon završetka natjecanja, a detaljno se mogu vidjeti na službenim stranicama ili specijaliziranim medijima i blogovima koji fokusirano prate Eurosong. Upravo je zbog toga dio korisnika društvenih mreža isticao da Srbija Hrvatskoj nije dala nikakvu podršku, iako su podaci pokazali suprotno kada je riječ o glasovima publike. Neki korisnici društvenih mreža istaknuli su tu razliku između glasanja žirija i publike. 

„Srpska publika Hrvatskoj dala 12 poena, hrvatska publika Srbiji 12 poena i to je najbitnije od svega”, napisao je jedan korisnik platforme X. Ta je distinkcija važna jer pokazuje da su reakcije publike u obje zemlje bile znatno pozitivnije i međusobno naklonjenije od dojma koji se mogao steći isključivo na temelju glasanja srpskog stručnog žirija. Upravo zato dio viralnih objava i komentara, koji su sugerirali da postoji negativan odnos Srbije prema Hrvatskoj ili jednostrano favoriziranje Hrvatske prema Srbiji, ne odražava cjelovitu sliku stvarnih rezultata glasanja.

Jedan dio hrvatskih korisnika društvenih mreža glasanje hrvatskog žirija dočekao je kritikama i političkim interpretacijama, pri čemu su se pojavljivale optužbe o „izdaji“, ali i pokušaji povezivanja cijelog „slučaja“ s ideološkim podjelama. Glasanje žirija u brojnim reakcijama nije se promatralo kao pitanje glazbenog ukusa ili eurovizijske dinamike, nego kao simbolički čin političke i nacionalne „nelojalnosti“. 

Jedan korisnik X-a tako piše o „umjetnoj i nakaradnoj povezanosti sa istočnim barbarima“, nazivajući članove hrvatskog žirija „balkanoidnim ološem“. Drugi korisnik glasanje povezuje s „antifašističkom bagrom“, sugerirajući da je glasanje ideološki motivirano. Neki su poručivali da je svako pozitivno glasanje za srpske predstavnike rezultat političke ili kulturne podložnosti Hrvatskoj susjednoj državi, a ne glazbenih preferencija ili sličnog, zajedničkog ukusa u dvije države. Jedan korisnik tako tvrdi da „naši i dalje uspješno boluju od Stockholmskog sindroma“. Drugi „zahvaljuje“ Srbiji što Hrvatskoj nije dala nijedan bod jer će to, navodno, pomoći „zagovornicima Balkanske federacije“ da „progledaju“, te dodaje: „što se tiče 'hrvatskog žirija' možda je odgovor u rečenici iz pjesme 'izdajice, izdajice...'.

Neki su čak pokušali povezati eurovizijsko glasanje s ratnim nasljeđem i odnosima iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Tako jedan korisnik piše: „Jeben nam je mentalitet u tripm, i publika i žiri 12 bodova zemlji koja nas je ubijala“. Drugi korisnik ističe kako su članovi žirija „javno ponizili Hrvatsku pred cijelom Europom“ jer „umjesto da budu ponosni predstavnici hrvatskog glasa, ponašali su se kao podrepci srpske propagande“. 

Spomenimo i objavu Marina Vlahovića koji se predstavlja kao „slobodni novinar“, koji tvrdi da članovi hrvatskog žirija smatraju kako je „Beograd i dalje glavni grad neke imaginarne tvorevine“. Takve formulacije dodatno ilustriraju način na koji se eurovizijsko glasanje u interpretacijama dijela polariziranog internetskog prostora politizira, iako se radi o glazbenom natjecanju čiji rezultati tradicionalno često ovise o regionalno oblikovanim kulturama glazbenog ukusa. 

Posebno je primjetno da se u mnogim objavama glasanje hrvatskog žirija interpretira kao politička odluka, premda nema dokaza da su članovi žirija glasali prema političkim kriterijima. Umjesto rasprave o kvaliteti pjesama ili eurovizijskim preferencijama, u dijelu komentara naglasak se premješta na pitanja nacionalne pripadnosti, „lojalnosti“ i ideološkog identiteta.

Dio korisnika društvenih mreža otišao je i korak dalje pa tvrdio da Hrvatska Srbiji godinama daje višestruko više bodova nego Srbija Hrvatskoj. U jednoj objavi navodi se da je Hrvatska u povijesti dala Srbiji „valjda duplo više bodova nego oni nama“. Slično tome, druga korisnica tvrdi da je „zadnjih 10 godina Hrvatska Srbiji dala ukupno 66 bodova, a Srbija Hrvatskoj ukupno 21 bod“. Ovom komentaru priložena je i snimka zaslona izrađene tablice koja bi trebala prikazivati koliko su srpski i hrvatski žiriji međusobno razmijenili bodova kroz proteklih deset godina. 

Pregledom dostupnih informacija o glasanju hrvatskih i srpskih žirija u finalima na specijaliziranoj stranici Eurovisionworld, (na ovoj poveznici i sami možete pregledati rezultate koji su vidljivi po godinama pri odabiru izbornika) utvrdili smo da su takve tvrdnje nepotpune i izvučene iz konteksta. Većina podataka iz spomenute tablice uopće ne odgovara stvarnim rezultatima glasanja, što ukazuje na to da je tablica ili namjerno manipulativno konstruirana ili ju je konstruirala umjetna inteligencija u "halucinaciji". Dodatno, usporedbe ukupnog broja bodova zanemaruju važnu činjenicu: Hrvatska se između 2018. i 2022. godine nije uopće uspjela plasirati u finale natjecanja, dok je Srbija u tom razdoblju gotovo redovito nastupala u finalu. Samim time Hrvatska u više navrata nije ni mogla dobivati bodove od srpskog žirija i publike.

Kada se promatraju samo godine u kojima je Hrvatska nastupala u finalu, srpski žiri hrvatskim je predstavnicima u razdoblju od 2016. godine u prosjeku dodjeljivao četiri boda. Najviše su ih impresionirali Baby Lasagna 2024. godine, kojemu su dali maksimalnih 12 bodova, te Let 3 godinu ranije, kada su im dodijelili osam bodova. Srpska publika bila je znatno sklonija hrvatskim predstavnicima od samog žirija te im je u prosjeku dodjeljivala 8,6 bodova.

S druge strane, Srbija se od 2016. godine plasirala u finale svake godine osim 2017. i 2025. Natjecanje je 2020. godine otkazano zbog pandemije koronavirusa. Hrvatski žiri srpskim je predstavnicima u tom razdoblju u prosjeku dodjeljivao 5,5 bodova, što nikako ne govori u prilog tvrdnji o navodnom „favoriziranju“. Istovremeno, hrvatska publika prema srpskim predstavnicima bila je velikodušnija od žirija, s prosjekom od 10,87 bodova. Uz ovogodišnji bend Lavinu, najveći uspjeh u Hrvatskoj ostvarila je Konstrakta 2022. godine, koja je i od hrvatske publike i od žirija dobila maksimalnih 12 bodova.

Podaci, dakle, pokazuju da razlike u međusobnom glasanju Hrvatske i Srbije postoje – hrvatski žiri i publika doista u prosjeku dodjeljuju nešto više bodova srpskim predstavnicima, nego srpski žiri i publika hrvatskim predstavnicima. Međutim, ove razlike nisu osobito velike niti potvrđuju tvrdnje o sustavnom i jednostranom favoriziranju Srbije od strane Hrvatske. Uzmemo li u obzir prosječni broj dodijeljenih bodova, kao i činjenicu da se Hrvatska dugi niz godina nije uspjela plasirati u finale, te stoga nije mogla ni „primati“ bodove, pokazuje se da je potpuno neutemeljeno i manipulativno tvrditi da Hrvatska Srbiji dodjeljuje „duplo veći“ broj bodova. 

Zaključno, detaljni podaci o glasovima publike i žirija pokazuju znatno složeniju i manje dramatičnu sliku od one koja se širila društvenim mrežama. Tvrdnje o navodnom sustavnom i politički obojenom favoriziranju Srbije od strane Hrvatske nisu potkrijepljene dostupnim podacima, nego se uglavnom temelje na selektivnom tumačenju rezultata i emocionalno obojenim političkim interpretacijama.