Ni zavjera, ni njene navodne vođe, takozvani Sionski mudraci, nikada nisu postojali

Na portalu provjeri.hr (arhivirano ovdje) 8. rujna 2024. pojavio se članak o Protokolima sionskih mudraca, koji su navodno “strateški plan kazarskog naroda za osvajanje svijeta”. Tvrdi se da je “pravi“ autor protokola „nešto mnogo zlokobnije od čovjeka“ i da su napravljeni na velikom cionističkom tajnom kongresu održanom u švicarskom Baselu 1897. godine, kao i da predviđaju sve bitne događaje i društvene procese otada do danas. Spominju se zavjere iz sjene, masonske ruke, kazarske elite koje su na čelu globalnih organizacija poput UN-a. 

U samom tekstu mnoštvo je potpuno neutemeljenih, nesuvislih i apsurdnih tvrdnji, a u ovom ćemo se tekstu fokusirati na suštinu članka na provjeri.hr, odnosno na njegove glavne ideje, a to je dobro poznata antisemitska teorija zavjere o Protokolima sionskih mudraca te teorija zavjere o Kazarima. 

Protokoli sionskih mudraca sadrže vjerojatno najozloglašeniju i najutjecajniju teoriju zavjere u povijesti, koja je još jedna varijacija na temu starog antisemitskog mita o bogatoj i moćnoj židovskoj eliti s mračnim planovima o pokoravanju svijeta (vidi ovdje). Protokoli su odavno razotkriveni kao falsifikat i inspirirali su nacistički Holokaust u Drugom svjetskom ratu.

Provjeri.hr donosi neke od klasičnih tvrdnji preuzetih iz antisemitskih teorija zavjere o Protokolima - cionisti koji stvaraju slobodno zidarstvo s ciljem uništenja nacionalne elite svake nacije, spletkaroši i mračne sile koji vladaju iz sjene - no idu i korak dalje. Naime, tvrde da Protokoli nemaju nikakve veze sa Židovima, iako ne spore da su napravljeni na cionističkom kongresu, već su Židovi zapravo žrtva “ove agende”, a da su glavni spletkaroši iz sjene zapravo misteriozni Kazari, “turansko mongolski narod” za koji navode da je “sotonističke vjere” i da je preuzeo židovski identitet. Kako ćemo vidjeti nešto kasnije, teorija zavjere o Kazarima također je jedna od češćih, mada još više “rubnih”. 

Kako navodi Enciklopedija Britannica, Protokoli sionskih mudraca falsificiran je dokument koji je služio kao povod za antisemitizam kroz 20. stoljeće i igrao važnu ulogu u nacističkoj propagandi. Enciklopedija holokausta opisuje ga kao “najozloglašeniji i najrasprostranjeniji antisemitski tekst modernog doba”. Dokument je prezentiran kao navodno izvješće o nizu od 24 (u drugim verzijama, 27) sastanaka održanih u Baselu u Švicarskoj 1897. godine, u vrijeme prvog cionističkog kongresa. Rečeno je da su ondje Židovi i masoni kovali planove za uništenje kršćanske civilizacije kroz liberalizam, socijalizam, manipuliranje ekonomijom, poticanje vjerskih sukoba i/li sabotažu gradova, te podizanje svjetske države pod njihovom zajedničkom vlašću. 

Navodni protokoli su tiskani u Rusiji u skraćenom obliku 1903. godine u novinama Znamia (u prijevodu Zastava), a kasnije (1905.) kao dodatak vjerskom traktatu Sergea Nilusa, carskog državnog službenika. Prevedeni su na njemački, francuski i engleski, a potom i na druge europske jezike te su ubrzo postali “klasik” antisemitske književnosti. U privatnim novinama Henryja Forda, Dearborn Independent, često su ih navodili kao dokaze židovske prijetnje.

Lažni karakter Protokola prvi je otkrio 1921. godine Philip Graves iz londonskog Timesa, koji je pokazao da su većinom kopirani iz satire o Napoleonu III. francuskog pravnika Mauricea Jolyja, objavljene 1864. godine pod naslovom „Dialogue aux enfers entre Machiavel et Montesquieu“ (“Dijalog u paklu između Machiavellija i Montesquieua”). Naknadna istraga, posebice ruskog povjesničara Vladimira Burtseva, otkrila je da su Protokoli krivotvorine koje su sastavili službenici ruske tajne policije na temelju Jolyjeve satire, fantastičnog romana "Biarritz" Hermanna Goedschea iz 1868. godine i još nekih drugih izvora.

Laži o Židovima, sadržane u ovom tekstu, opetovano su diskreditirane, no nastavljaju kružiti i danas, posebice internetom. Oni koji ga distribuiraju tvrde da razotkriva židovsku zavjeru za dominaciju svijetom. No, ni zavjera ni njezini navodni vođe, takozvani Sionski mudraci, nikada nisu postojali.

A kako se u ovu antisemitsku teoriju zavjere uklapa jedna druga - ona o Kazarima? Provjeri.hr Kazare opisuje kao “gospodare demona”, tajne vladare svijeta koji ništa ne rade izravno, malu globalnu elitu koja sve kontrolira, radi na istrebljenju Židova, čiji su identitet preuzeli, i stoji “iza Hitlera, Crkve, komunista i svakog drugog pokreta i države koji su ikada bili protiv slobode”.

O Kazarima - ili Hazarima - nema puno činjenične građe, zbog čega je to plodno tlo za stvaranje mitova i teorija zavjere. Jedna je takva teorija kaže da su Hazari prešli na judaizam i da su potomci upravo onih Židova koji su se nakon propasti hazarskog carstva raširili po svijetu i odonda nastoje spletkarenjem i manipulacijama zavladati svijetom iz pozadine.

Hazari su bili nomadski turski narod koji je u 6. stoljeću uspostavio veliko trgovačko carstvo koje je pokrivalo jugoistočni dio današnje europske Rusije, južnu Ukrajinu, Krim i Kazahstan. Hazarija je postala jedno od najistaknutijih trgovačkih carstava ranog srednjeg vijeka, zauzimajući ključnu trgovačku ulogu kao raskrižje između Kine, Bliskog istoka i Kijevske Rusi.

Smatra se da je izvorna religija Hazara bila tengrizam, poput drugih turskih naroda. Polietničko stanovništvo Hazarskog kaganata vjerojatno je bilo mozaik pagana, tengrista, židova, kršćana i muslimana. Neki kažu da je vladajuća elita Hazara prešla na rabinski judaizam u 8. stoljeću, ali opseg ovog preobraćenja unutar stanovništva ostaje nepoznat. Godine 965. vojvoda od Kijeva, Svjatoslav, porazio je Hazare, a njihovo je carstvo propalo te se o njima kasnije nije više puno čulo. 

Mnogo je nagađanja o tome gdje su se Hazari raspršili nakon pada Carstva. Postoje razne hipoteze da su bili faktor u etnogenezi brojnih naroda, kao što su Mađari, Kazasi, Kozaci Donske oblasti i Ukrajine ... U kasnom 19. stoljeću pojavila se teorija da jezgra današnjih Židova Aškenaza potječe od hipotetske kazarske židovske dijaspore koja je migrirala na zapad iz današnje Rusije i Ukrajine u današnju Francusku i Njemačku. Lingvističke i genetske studije nisu podržale teoriju o hazarskoj vezi s aškenaskim židovstvom. Većina znanstvenika na ovu teoriju gleda s priličnom skepsom, i ona se ponekad povezuje s antisemitizmom.

Antisemiti „guraju“ zavjeru da Židovi Aškenazi — Židovi koji potječu iz istočne Europe — nisu "pravi Židovi" i da rade na infiltraciji u druge nacije u potrazi za svjetskom dominacijom i izgradnju tajnog “carstva”. Neki antisemiti vjeruju da moderni Židovi potječu od Hazara, a ne od drevnih Izraelaca opisanih u Bibliji, a teorije zavjera povezuju Hazare s ISIS-om i 11. rujnom. Tvrdnje iz članka provjeri.hr o Židovima kao otetom i istrijebljenom narodu od strane Kazara koji su “preuzeli” njihov identitet, rade na njihovom istrebljenju i koriste ih za globalne agende, mješavina su nekih od gore spomenutih teorija zavjere, s ponešto originalnog “doprinosa” autora. 

Postoji i upadljiva sličnost nekih od “ezoteričnijih” tvrdnji iz članka s kultovima poput japanskog kulta sudnjeg dana zvanog Aum Shinrikyo, najpoznatijem po tome što je izveo smrtonosni napad sarinom u tokijskoj podzemnoj željeznici 1995. godine, koji je u svom priručniku koristio Protokole sionskih mudraca uz drugi antisemitski materijal i tvrdio da su Židovi zapravo Hazari s namjerom svjetske dominacije. Sličnosti postoje i s teologijom kulta Ascended Masters, koji „optužuje“ Hazare da su autori Protokola i lažni cionistički Židovi koji su uzurpirali i kontrolirali “prave” Židove. 

A zašto su ove teorije zavjere toliko popularne? Christopher Partridge i Ron Geaves, profesori religijskih znanosti, u poglavlju knjige „Invention of sacred tradition“, koju je objavio Cambridge University Press, komentiraju kako se moglo očekivati da će tako očita krivotvorina brzo izgubiti vjerodostojnost, no njezina kombinacija motiva zavjere i antisemitizma još uvijek pronalazi pobornike. Iako krivotvorina nije bila osobito uvjerljiva i brzo je otkrivena, njen utjecaj se nastavio, što dosta govori o o razmjerima latentnog antisemitizma i ljudske sklonosti teorijama zavjere.

Pojašnjavaju da, kada se dovede u pitanje istinitost zavjere, teoretičar zavjere zaključuje ili da je moć zavjere da dezinformira dodatno utvrđena ili je ispitivač aktivno ili pasivno dio zavjere. Indikativan je i ovaj komentar na web stranici Amazona, posve u duhu članka s provjeri.hr: “Pročitajte [Protokole] sami, a zatim pogledajte kako se svijet razvio otkako su prvi put objavljeni. Mislim da ćete se iznenaditi koliko se točno ova navodna fikcija čini kao da odgovara povijesnim zbivanjima.''

Marouf Hasian Jr., profesor komunikacijskih znanosti na sveučilištu Arizona, objašnjava kako ovakav diskurs postaje popularan kada funkcionira kao način objašnjavanja obrazaca anomalnih događaja koji se ne mogu objasniti tradicionalnim političkim argumentima. Nisu svi zadovoljni institucionalnim odgovorima na postojeće društvene ili ekonomske uvjete, a retorika zavjere pruža neformalne mreže komunikacije za one koji osjećaju da ne mogu vjerovati statusu quo. Takve neformalne mreže “osnažuju” jer su pobornici sada dio društvene drame, insajderi koji više nisu bespomoćni.

Hrvatski portal za činjeničnu provjeru Faktograf u nekoliko je navrata proteklih godina pisao o ovoj temi kada bi se ona pojavljivala u hrvatskom političkom životu (ovdje i ovdje).