Viralni AI video s Franjom Tuđmanom manipulira brojkama
Viralni video uradak objavljen na društvenoj mreži Instagram (arhivirano ovdje, dostupno ovdje) iznosi niz tvrdnji koje su izazvale široku polemiku u komentarima. Video je objavljen 10. ožujka, a prikazuje bivšeg hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana generiranog uz pomoć umjetne inteligencije u šetnji gradom koji bi trebao predstavljati Zagreb. Iznad videa stoji pak sljedeći komentar:
„Iz Hrvatske se do sada iselilo 400.000 hrvata, pre toga je proterano 350.000 Srba! A za sada im je došlo preko 200.000 pakistanaca, azijata... Franjov dom za migrante spreman!!!”
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2021. godine Hrvatska ima 3.871.833 stanovnika što je, u odnosu na popis iz 2011. godine manje za 413.056 osoba ili 9,64 posto. Kako prenosi HRT, a prema podacima Ujedinjenih naroda, „Hrvatska je među demografski najugroženijim zemljama s predviđenim padom broja stanovnika od 44 posto do kraja stoljeća”. Pri ovoj procjeni UN je u obzir uzeo stope fertiliteta i mortaliteta te migracije.
Premda je Hrvatska uistinu izgubila preko 400.000 stanovnika u posljednjih deset godina, nije posve točna tvrdnja kako je to isključiva posljedica iseljavanja već se radi o dubljem fenomenu koji zahvaća većinu zemalja Zapada.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj je 1991. godine ukupno živjelo 4.784.265 stanovnika. Srbima se tada izjašnjavalo 12,6 posto ili 581.663 stanovnika Hrvatske. Prema popisu stanovništva obavljenom deset godina kasnije, ta je brojka pala za 380.031. Prema navedenom popisu iz 2001. godine, u Hrvatskoj se tada 201.631 stanovnika izjašnjavala Srbima što predstavlja 4,54 posto ukupnog stanovništva.
Studiji „Manjinski povratak u Hrvatsku” koju je 2011. godine objavio UNHCR navodi „250.000 srpskih izbjeglica iz Hrvatske nakon 1995. godine”. Međutim, i sami autori ističu kako egzaktnih podataka nema te kako „postoje i drugačije procjene” (dostupno ovdje, stranica 29). Razmjeri izbjegličke krize u Hrvatskoj, kao i oko Hrvatske, „u svakom su slučaju bili izuzetno veliki i dramatični, te su pogađali kako etničke Srbe tako i etničke Hrvate (te Muslimane odnosno Bošnjake kao izbjeglice iz BiH u Hrvatskoj)”, navodi UNHCR.
S obzirom da ne postoji jednoznačni odgovor na broj izbjeglica, jednako su komplicirani i uzroci. Kako UNHCR navodi u spomenutom dokumentu „bitno je naglasiti aktivnu, i uvelike manipulativnu ulogu srbijanskih vladajućih (kao i hrvatskih s druge strane) čimbenika u nastanku srpskog izbjeglištva kao i u kasnijim izbjegličkim procesima. Stoga je odnos između interesa političkih elita u područjima izbjeglištva, te akcija i odluka izbjeglica, bio jedan od ključnih čimbenika u organizaciji različitih izbjegličkih grupa, i u pitanjima oko njihovog mogućeg povratka u područja podrijetla”.
Posljednja tvrdnja u objavi „a za sada im je došlo preko 200.000 pakistanaca, azijata...” potakla je najviše komentara u raspravi iz čega se može iščitati kako je upravo to bio i cilj objave.
„Kada im pakistanci uhvate mlatiti žene biće deca šarena ko prasad”, jedan je od takvih.
Prema statističkim podacima Ministarstva unutarnjih poslova koji prati broj izdanih dozvola za boravak i rad stranaca, u Hrvatskoj je 2024. godine izdano 132.208 novih dozvola, 56.898 starih je produženo dok je izdano i 17.423 dozvola za sezonsko zapošljavanje. Ukupno je uistinu riječ o preko 200.000 (točnije 206.529) aktivnih dozvola za boravak i rad u 2024. godini.
Međutim, posve je netočno kako je riječ o „200.000 pakistanaca, azijata”. Naime, najviše dozvola lani je odobreno građanima Bosne i Hercegovine (38.100), Nepala (35.635), Srbije (27.988), Indije (20.502), Filipina (14.686), Sjeverne Makedonije (13.855) ...
Ukupno je najviše dozvola za boravak i rad lani izdano zemljama s područja Balkanskog poluotoka 88.082 (BiH, Srbija, Sjeverna Makedonija, Kosovo), dok na zemlje azijskog kontinenta otpada 85.447 (Nepal, Indija, Filipini, Bangladeš, Uzbekistan).
Zaključno, ovakva objava kompleksne društvene procese poput demografskih promjena i migracija ili izbjegličke krize, predstavlja u okvirima koje je jednostavno razumjeti kako bi ostvarila emotivnu reakciju. U tom procesu gubi se iz vida višeslojnost uzroka i posljedica dok na površini ostaju tek obrisi realnosti. Prve dvije tvrdnje stoga možemo ocijeniti paušalnim i odvojenim od konteksta, dok je treća tvrdnja višestruko preuveličana te je u potpunosti činjenično neutemeljena.
